Ivica Kostelić se riješio velikog pritiska nakon osvojenog srebra u superkombinaciji. Kad je medalja u džepu, sve ide lakše.
- Već imam medalju, pa ne mislim kočiti. Idem na sve ili ništa pa što bude. Janica je u pravu, treba riskirati - rekao je Kostelić uoči posljednje discipline slaloma.
I ovaj put nije kočio, išao je na glavu i naposljetku mu se vratilo još jednom medaljom, trećim srebrom u karijeri.
Za zlatom ne žali, želio je medalju, bilo koju, ali je ipak svjestan da je najsjajnije odličje bilo nadomak ruke.
- Bilo je blizu, malo su organizatori i skratili stazu, da je bilo još par vrata, tko zna...- na trenutak se zamislio Ivica.
Staza je bila karakteristično lagana i kratka. Da ju je postavljao otac Ante, zlato bi bilo zajamčeno. Slavljenik Razzoli je zamalo istopio svojih 58 stotinki sekundi prednosti.
No Ivici to uopće nije bitno. Nakon brojnih ozljeda i nedaća, ovo je veliki uspjeh.
- Nema veze koje je boje medalja - zadovoljno tvrdi Profesor.
Od tri srebra, nema najdraže. Svako nosi neku svoju vrijednost, iako većina misli da je ono slalomsko najvrijednije.
S devet medalja na kontu obitelj Kostelić najuspješnija je obitelj u povijesti alpskog skijanja.