Da završim svoj prethodni komentar. Još je jedan razlog doprinijeo porazu. Svi koji su pratili meč Čilić-Del Potro vidjeli su koliko je Del Potro umoran, i koliko koristi svaku i najmanju priliku da se odmara: otezanje prilikom serviranja, zbog čega je i opomenut (Krajan ne reagira), zatim čekanje da bi servirao, tobože zbog galame iz publike, pri čemu je često zapravo bila krivac i njegova publika. Tu je Krajan trebao tražiti intervenciju suca ili čak vrhovnog suca. Dakle i klupa je zakazala, jer te pauze Del Potro je koristio za odmor i masažu, a Čilić se hladio. Sve u svemu, po našem, smo mi bili pobjednici već prije samog meča, pa je odigravanje meča bila samo formalnost. Nažalost, doživjeli smo bolno otrežnjenje. Kratak osvrt na komentiranje Bruna Kovačevića: toliko nesuvislih rečenica, lamentacija bez smisla, uporabe anglizama, korištenje izraza iz teniskog žargona, pretjeranih pohvala protivnika, i još mnogo, mnogo toga, nisam dugo čuo. Ovaj vrli komentator je morao znati da ga sluša cijela, a ne samo teniska Hrvatska. Kovačević ne bi smio komentirati niti jedan sportski događaj, a pogotovo ne ovaj, koga je zbog važnosti, za komentiranje trebalo ipak lijepo zamoliti Miću Dušanovića, iako je i on znao biti ponekad naporan. No, njegovi su komentari bili daleko kvalitetniji, pogotovo što je preko svojih komentara znao slati pozitivnu energiju. Kovačević to definitivno ne zna, pa zanat komentatora treba još dugo, dugo učiti.

Kolikogod se to nekome svidjelo ili ne, činjenica jest da je, iako ga slave kao heroja, meč protiv Argentine izgubljen zbog Čilića, a ne zbog Karlovića. Pogledajmo činjenice: Čilić je igrajući protiv Delbonisa vodio 2:0 u setovima, i na jedvite jade dobio peti set. Tada je slavljen kao heroj, iako se trebalo zapitati zašto je izgubio dva seta. Igrajući protiv Del Potra vodio je 2:0 i izgubio meč zbog izgubljena slijedeća 3 seta. Razlog je isti: tipični hrvatski mentalitet. Vodimo 2:0, umislimo si da je sve već gotovo i onda potonemo. S druge strane, Karlović nije igrač za Davis kup, to je evidentno. Sa svojih 38 godina, kada su mnogi tenisači već zaboravili da su bili teniski profesionalci, on može igrati samo turnire gdje se svaki slijedeći meč igra nakon pauze od 2 do 3 pa i više dana. Ovako, moralo se znati da će biti umoran. Drugo, na turnirima se previše oslanja na svoj gromoviti servis (koji je ovdje protiv Delbonisa izostao), pa mu je izbor udaraca, kada dođe do duže izmjene, prilično siromašan. Osim toga on si ne smije dozvoliti preveliku izmjenu udaraca jer mu godine ipak ne dopuštaju preveliko trošenje. Treće, Protiv Del Potra u prvom svom meču je dao koliko je mogao i znao, dobrano je umorio Del Potra, posljedica je bila naša pobjeda u parovima. I na kraju, očekivati da nas on vadi, nakon što je Čilić olako propustio 2:0, bilo je neozbiljno i nerealno. Treći razlog porazu je više propusta naše klupe na čelu sa Krajanom.

Ne kuzik kako je TOLIKO mogao zakazat Ivo..inace bi ga dobio kao i u vecini njihovih meceva,valjda je covjek jos uvijek bio u soku,kad je skuzio da je Mrljo po 1000 puta opet izgubio,DOBIVENI MEC!