S četiri godine su me upisali u Mellingen gdje mi je igrao i brat - započeo je Ivan Rakitić (32) prisjećanje o početcima svoje nogometne karijere u HRT-ovom dokumentarnom serijalu 'Junaci našeg doba'.
Od lopte je bio nerazdvojan otkad zna za sebe te je od prvog treninga pokazivao velik potencijal.
- S devet godina je spontano otišao u Basel. Na jednom turniru sam rekao treneru Basela da ću mu dovesti igrača tri puta boljeg od svega što on ima u Baselu. I odveo sam ga i ostao je u Baselu. A nešto kasnije sam Ivana i brata Dejana odveo na utakmicu u Zurich da osjete to Hrvatstvo u žilama, da osjete otkud potječu - objasnio je Ivanov otac, Luka.
'Čovjek iz Chelseaja stavio je kofer para na stol'
Bila je to utakmica između Grasshoppera i Croatije u Zürichu, a hrvatska je momčad slavila s velikih 5-0.
- Naravno da se sjećam te utakmice. To je moja prva velika utakmica na stadionu, bila su to velika očekivanja. Kada je utakmica završila bilo je to veliko slavlje i nikad neću zaboraviti to slavlje uz oca i brata - rekao je hrvatski reprezentativac.
A nakon toga krenuo je i Raketin nogometni uspon u Baselu. Ubrzo je Ivan dobio veliku ponudu s 'Otoka', ali na to se nije odvažio.
- Neki crn čovjek, dva metra visok je došao i stavio kofer para na stol. I rekao je da će kompletnoj obitelji platiti put u London, da Ivan ide u Chelsea. Ali otac je rekao da dok ne stavi kapetansku traku Basela na ruku ne ide nigdje - objasnila je Rakitićeva majka Kata.
To se ostvarilo, a Ivan je 2007. prešao u Njemačku. Tada je igrao za Schalke, a već je sedam godina nastupao i za mlađe selekcije švicarske reprezentacije. Ali u njemu je kucalo hrvatsko srce i trebalo je donijeti najtežu odluku u životu - čiji će dres nositi u seniorskom uzrastu.
'Švicarska mu je dala sve, ali izabrao je Hrvatsku'
- Švicarska mu je dala sve, prve korake, ali uvijek je jedna vatra sijala u nama da bi on obukao hrvatski dres. To se nije smjelo javno pričati, ali uvijek je toga bilo u našoj kući ovdje gdje je on znao odakle dolazimo. Ivan je otišao u našu spavaću sobu i rekao tata nazvat ću Bilića i Kuhn. Onda je izašao iz sobe i rekao: Tata, što tvoje srce hoće, to sam odlučio - suznih se očiju prisjetio Raketin otac.
Nije to bilo lako razdoblje za obitelj Rakitić...
- Nije prošlo pola sata, došli su švicarski navijači koji to nisu dobro prihvatili. Od svega mi je bilo najteže kad sam dobila Ivanovu sliku i crni križ preko njega, to mi je bilo najteže. Dobili smo i karte u jednom smjeru za Zagreb, sve ja to čuvam. Bilo je teško, ali sve smo mi to prebrodili - objasnila je majka Kata.
A nakon toga, Ivanu je odlično krenulo i za četiri je godine završio u španjolskoj Sevilli u kojoj je upoznao svoju ženu, osnovao obitelj i krenuo u najveći uspon - do Barcelone.
- Kada sam prvi put došao u Sevillu, osjetio sam tu pozitivu u gradu već na aerodromu, kao da sam predosjećao da će se roditi nešto dobro. Kao da mi je Bog rekao 'Evo ti'. I već prvi dan sam upoznao tu konobaricu koja je danas moja žena i majka prekrasne djece, a kad god spomenem da idem kući, mislim na Sevillu - rekao je Raketa.