Da je Dinamo pobijedio 2-0, ne bih mogao mirno spavati, uzvratna utakmica ne bi bila formalnost. Također, da su Dinamo i Bugari prvu utakmicu odigrali u Zagrebu, da je Ludogorec pobijedio 2-0, ni Bugari ne bi mogli mirno spavati uoči uzvratne tekme. 

Naprosto, i Dinamo i Ludogorec imaju gornji limit, zna se što mogu, ali donjeg limita ni jedna od te dvije momčadi nema. Ako je na skali od 0 do 100 Barcelona 100, Dinamo i Ludogorec su negdje oko 25. Ali, dok Barcelona ne može odigrati lošije od 70, Dinamo i Ludogorec mogu odigrati za 5. Recimo da im je prosjek negdje oko 15, ali posve je moguće da odigraju kriminalno, suparnik zabije dva ili tri gola i ode mast, 2-0 iz prve utakmice, u propast. 

Hajde, ne zato što mi je u ovakvim situacijama dužnost biti optimist, nego zato što bi bilo u redu da Bugari plate školarinu koju je Dinamo plaćao protiv Werdera, Reala i ostalih, usudim se reći da Dinamo ipak ima bolje šanse da ode dalje.

Što se Hajduka tiče, tu je sve jasno. Jednostavno, očito je da je Hajduk bolji i otvore li se Latvijci u uzvratu, napadnu li preagresivno, Hajduk bi im mogao utrpati više golova nego na Poljudu. Slaven ide dalje, Osijek, nažalost, samo čudo može spasiti.

Međutim, ako se nakon ovih utakmica išta moglo vidjeti, moglo se vidjeti u kakvoj je gabuli hrvatski nogomet. Udruže li se sve snage, pošalju li jači klubovi sve igrače koji kod njih ne igraju besplatno u slabije, da se Mamić ni sa kim ne posvađa idućih 10 godina, da Šuker bude bolji predsjednik nego što je bio igrač, navijači da 10 godina ne zapale ni jednu baklju na tribinama, a kamo li da je bace u teren ili se potuku, vrlo, vrlo, vrlo teško ćemo imati dobru ligu. Možda neizvjesnu, ali gotovo sigurno ne i dobru. I vrlo teško će naši klubovi, to jest veliki Mamići, pobjeđivati i male Abramoviče, što je zapravo gazda Ludogoreca, a kamo li se dočepati Lige prvaka. 

Doista, sloga više nije tek potrebna, moguće je da je sloga pitanje 'žive glave', kakvog-takvog opstanka naše lige.