Ruka je uvijek u zavoju, prstenjak lijeve, pucačke ruke još od 2008. nije cijeli, ali Ivanu Čupiću to ne smeta. Šesti je strijelac na SP-u u Kataru, zabio je 31 gol i svaki put stišće baš tu, lijevu šaku.

- Nakon te nezgode svijet mi se okrenuo naglavačke, pitao sam se zašto se to moralo dogoditi baš meni. Čuo sam priče kako više nikad neću biti isti, ali baš zato sam htio svima dokazati da mogu - prisjetio se Ivan Čupić ljeta uoči Olimpijskih igara u Pekingu.

Sreća u nesreći je činjenica da je, ako je već morao ostati bez nekog prsta, prstenjak lijeve ruke najbolji “izbor”. Najstatičniji je, najmanje se koristi, pa je Čupko nastavio karijeru kao da je i dalje cijeli.

- Prije povratničke utakmice sam rekao: ‘Bože, samo da ovo prođe u redu’. Nakon toga sam neko vrijeme bio hit - rekao je Čupić.

Hit je i u Kataru, skače s krila, ulazi na crtu, istrčava kontre, puca sedmerce... Ivan je definitivan dokaz da se i bez prsta može biti vrhunski sportaš.

No Čupić nije ni prvi ni jedini koji je uspješno nastavio sportsku karijeru unatoč gubitku jednog ili više prstiju. Kao i njemu, mnogima je krivac za nesreću bio prsten.

Takvih primjera ima u američkom i “pravom” nogometu, europskoj i NBA košarci, bejzbolu... Imala je i Hrvatska još jedan takav primjer, no mladi Čakovčanin koji se bavio kickboxingom u međuvremenu je odustao od sporta. A to je i jako dobar dokaz da samo posebni ljudi mogu pobijediti hendikepe. 

Bušilicom si je odrezao prste

Litavski košarkaš Martynas Pocius (28), bivši igrač Žalgirisa i Real Madrida, danas igrač turskoga Galatasaraya, nastradao je kao dječak. Ne zbog nestašluka nego u školi, kad si je na praksi bušilicom odrezao tri prsta. 

Dva su mu uspjeli zašiti, ali srednji prst na lijevoj ruci nisu mogli spasiti. Pociusa to nije zaustavilo da postane reprezentativac i napravi sjajnu karijeru.

Sam izabrao amputaciju

Ronnie Lott teško je ozlijedio mali prst i birao - operacija ili amputacija dijela prsta. Odlučio se za ovo drugo jer je oporavak bio tri tjedna kraći, pa je mogao biti spreman za početak sezone. Zažalio je čim je skinuo zavoj.

- U životu nisam vidio nešto ružnije. Samo sam šutio i zurio u to. Htio sam se smijati, ali bilo mi je zlo, oblio me hladan znoj... - rekao je.

Bolje bacao nakon nesreće

Bejzbolaš Mordecai Brown imao je fantastičnu karijeru upravo zbog hendikepa. Kao sedmogodišnjaku stroj za kukuruz otkinuo mu je jedan i slomio dva prsta. Nedugo zatim pao je naganjajući zeca i polomio ostale prste iste ruke. Svi su krivo zarasli. No deformirana šaka omogućila mu je bacanje spektakularnih felševa, što ga je 1949. dovelo do Kuće slavnih.

Zakucavao je s 12 i stradao

Košarkaš Phoenix Sunsa Gerald Green s 12 godina zakucavao je na improvizirani koš, prsten mu se zakvačio za čavao i ogulio mu prst do kosti. Dugo je skrivao hendikep, sramio ga se, a na kraju je postao izvrstan šuter, prvak u zakucavanjima i jedan od najspektakularnijih igrača svijeta. Danas se i šali na svoj račun.

- Miče se kao rotvajlerov rep - kaže Green.