Pred kraj utakmice, u kojoj su njegovi igrači spašavali bod protiv davljenika Međimurja, Roberta Jarnija su shrvale emocije. Uhvatio se za glavu, pao na koljena i pogledao prema crnom nebu nad Poljudom.
“Zašto”, vjerojatno se stotinu puta zapitao, a odgovora niotkuda. Nije ga saznao ni kasnije, na konferenciji za novinare, niti jutro poslije, nakon prvog treninga...
- Ne znam što bih vam rekao više od onoga što sam rekao nakon utakmice. Neobjašnjivo smo 'poklonili’ utakmicu Međimurju, isto kao što smo prije desetak dana 'poklonili’ utakmicu Cibaliji. Ne pitajte me za razlog jer ne znam zašto nam se sve to događa - slijegao je nemoćno ramenima Hajdukov trener.
Vjerojatno će se još dugo pitati kako je moguće da momčad koju je imao na raspolaganju, a u kojoj je ni manje ni više nego 14 aktualnih, bivših i povremenih reprezentativaca, u kojoj igraju i prvi strijelac lige Kalinić, probuđeni Latvijac Verpakovskis, potom, uz Modrića, najbolji playmaker HNL-a Cernat, oporavljeni Tudor... početnički prospe bodove protiv Cibalije i  Međimurja.
Nekoliko startnih pobjeda pod Jarnijevim vodstvom nakratko je zamaskiralo surovu Hajdukovu realnost, no klub i dalje potresaju krize i to se očito previše reflektira na uzdrmanu momčad.