Kako u Hrvatskoj baš o ničemu ne postoji jedinstven stav, tako ne postoji niti jedinstven stav o tome zašto nogometna reprezentacija punih 14 godina zaobilazi Split. Stav zavisi isključivo o tome odakle tko gleda. 

Iz Zagreba se čini kako je Poljud uklet, jer na njemu reprezentacija nikad nije pobijedila. Na Poljudu se zviždi samo igračima Dinama, a na koncu, u Zagrebu je i nekako sve lakše i prirodno je da reprezentacija igra na "nacionalnom stadionu". 

- Nikad u Splitu nisu tako dobro primljeni igrači ponikli u Dinamu, kao u Zagrebu oni koji su ponikli u Hajduku - tvrde zagovornici Zagreba.  

Za one, pak, koji gledaju iz Splita, nesporno je kako je na Poljudu bolja atmosfera i komfor na tribinama, kako je više od pola stožera i igrača poniklo u Dalmaciji, te kako prvi čovjek HNS-a Vlatko Marković zaobilazi Split isključivo zbog tijesnih veza sa čelnicima Dinama. 

- Da u Zagreb ne dolaze Papa i Bon Jovi, ne bi nam Marković dao ni Gruziju. Više se utakmica u Splitu igralo u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj  - odgovaraju Splićani. 

Istine vjerojatno ima i na jednoj i na drugoj strani, no svi se slažu u jednom - reprezentacija mora češće igrati i na Poljudu, kao uostalom i u svim krajevima Hrvatske. 

Hrvatska punih 17 godina igra kvalifikacijske susrete za velika natjecanja, no svega su tri puta bili domaćini na Poljudu (protiv Italije 1-1 1995., te protiv Danske 1-1 i Slovenije 3-3 1997. godine), po dva puta u Osijeku (protiv Latvije 4-1 2001. i Estonije 0-0 2003. godine) i Varaždinu (protiv San Marina 4-0 2001. i Andore 2-0 2003.) U isto vrijeme u Zagrebu su odigrane čak 34 kvalifikacijske utakmice!? 

Zadnja službena utakmica igrana van Zagreba je ona 2. ožujka 2003. godine s Andorom u Varaždinu (2-0) i to se mora promijeniti. Žalosno je da u svim krajevima Hrvatske odrastaju klinci koji nikad nisu imali priliku u svom gradu vidjeti svoje idole.     

Šukerov srednji prst Torcidi

Povijest hrvatske nogometne reprezentacije u Splitu počinje se pisati remijem u kvalifikacijama za EP protiv Italije, u listopadu 1995.

Na sljedeću utakmicu Splićani su čekali godinu i pol, u ožujku 1997. u kvalifikacijama za SP u Francuskoj, u tri dana na Poljudu su 'vatreni' upisali dva remija, s Danskom i Slovenijom. Protiv Danske je bura prevarila Ladića i unijela centaršut Briana Laudrupa u mrežu za 1-1. 

Ćiri se zatresla stolica pa je Ladića poslao na tribine i na gol protiv Slovenije postavio ljubimca Torcide Gabrića. No Gabrić je na početku utakmice dobio crveni karton. Na gol je morao Mrmić, no ni on se nije proslavio, junak večeri bio je Primož Gliha koji je hat-trickom poravnao na 3-3. 

Već tada su počele priče o "nečastivom na Poljudu", a sve je puklo na prijateljskoj utakmici s Danskom u veljači 1999. Brončani 'vatreni' došli su u Split, Torcida je provocirala "omraženog" Šukera, on im je odgovorio srednjim prstom, a sve ostalo je povijest. Povijest za koju se nadamo da će napokon, nakon Gruzije, dobiti svijetliju budućnost. 

Utakmice Hrvatske na Poljudu:

1995. Hrvatska - Italija 1-1 (kvalifikacije za EP)

1997. Hrvatska – Danska 1-1 (kvalifikacije za SP)

1997. Hrvatska – Slovenija 3-3 (kvalifikacije za SP)

1999. Hrvatska – Danska 0-1 (prijateljska)

2000. Hrvatska – Španjolska 0:0 (prijateljska)

2003. Hrvatska – Poljska 0-0 (prijateljska)

2004. Hrvatska – Njemačka 1-2 (prijateljska)

2005. Hrvatska – Brazil 1-1 (prijateljska)

2008. Hrvatska – Nizozemska 0-3 (prijateljska)

Na mjestu Poljuda - mulj

Na mjestu na kome je izgrađen Poljud stari Splićani nisu gradili zbog muljevitog terena, nezdravog za život. Govorli su 'Sadi - ne gradi', no nisu ih poslušali. 

Opasna bura

Na Poljudu je uvijek vjetrovito, pogotovo je za golmane opasna bura, koja zna 'podignuti' loptu, pogotovo na južnom golu. 

Golmani se boje Poljuda

Tri kvalifikacijske utakmice na Poljudu po lošem pamte četiri golmana. Talijan Bucci i Tonči Gabrić dobili su crvene kartone, Ladiću je bura unijela centaršut Briana Laudrupa u gol, a Mrmića je Primož Gliha počastio hat trickom.