Blanka će uzeti zlato, medalju sigurno imaju i rukometaši, kao i vaterpolisti. Valjda će nešto uzeti i plivači, mogli bi i Skelini, a ovog jedriličara Kljakovića-Gašpića Reuters je stavio među kandidate za medalju... Tako je nekako zvučala najava za Olimpijske igre prije nego se nikad brojnija hrvatska delegacija uputila u Kinu. Šesnaest dana kasnije imamo pet medalja, izjednačili smo rekord po broju medalja na jednim Igrama, ali razočaranja je čitav niz. Uz hvalospjeve svim našim 'medaljašima', moramo konstatirati da je previše onih koji su podbacili. Blankino srebro teško se može nazvati podbačajem, više iznenađenjem. No zato su razočarali plivači, pogotovo vaterpolisti. Teško je biti oduševljen i četvrtim mjestom rukometaša, pogotovo braće Skelin, kojima pekinški zrak navodno nikako nije odgovarao. I finale im je pobjeglo.
No ove Igre donijele su i nekoliko sjajnih stvari: Hrvatska je postala prava sila u taekwondou i relevantan sudionik streljačkih natjecanja. O pothvatu Filipa Udea, koji je među milijunima Kineza, Japanaca, Amerikanaca..., uzeo gimnastičko srebro ne treba ni trošiti riječi. Bravo za Snježanu, Filipa, Blanku, Martinu i Sandru... No mislite li da ovih pet medalja čini Igre u Pekingu uspješnima za hrvatski sport? Ili su neki od 102 hrvatska sportaša mogli i puno bolje? Jeste li našim rezultatima zadovoljni ili ipak pomalo razočarani? Što napraviti da u Londonu 2012. bude još bolje?