Nažalost, način na koji su me portretirali prava je sramota. To je diskriminacija, da ne kažem neku težu riječ. Šteta, no tako je kako je. I upravo je to jedan od razloga zašto sam snimio dokumentarni film kako bi ljudima koji ne razumiju tematiku objasnio što se zapravo dogodilo. Možda čak napišem i knjigu, najavio je Josip Šimunić u razgovoru za australske medije.

Naravno, tematika o kojoj Joe priča je njegov uzvik 'Za dom spremni' nakon utakmice s Islandom kojim je i zaključio igračku karijeru. Nakon žestoke kazne Šimunić se žalio Europskom sudu za ljudska prava, a svoju priču ispričao je i u dokumentarcu Jakova Sedlara 'Moja voljena Hrvatska' koji promovira po Australiji.

- Želim ljudima otkriti pravu istinu, kako je to izgledalo s moje strane i što to sve znači. Ništa loše, no na žalost sve je interpretirano na najgori mogući način. To je moja sudbina i sada je na meni da što većem broju ljudi pokažem što je prava istina jer ono kako je to prikazano je prava sramota - priča Šimunić.

Danas je pomoćnik Anti Čačiću i omiljen lik među igračima. No način na koji je završio veliku karijeru strašno ga boli.

- Jako puno ljudi zapravo ni ne zna što taj povik znači. Korišten je kroz razna razdoblja hrvatske povijesti još od 12 stoljeća, no nažalost povezan je s povikom iz Drugog svjetskog rata - kaže Šimunić.

Bivšem igraču HSV-a, Herthe, Hoffenheima i Dinama Australci još zamjeraju što je izabrao hrvatski umjesto australskog dresa.

- Oduvijek sam želio igrati za Hrvatsku. Ponosan sam Australac, hvala Bogu da sam se rodio ovdje, volim ovu zemlju, no moje je porijeklo hrvatsko i tako sam odgojen - zaključuje Šimunić u tekstu koji je autor počeo riječima:

'Tri male riječi protumačene su na najgori mogući način povezujući ga s fašizmom i nacizmom. Tri riječi koje su mu završile karijeru.'