Postavljene su pored novinarske lože dvije bijele sjedalice, ali to je očito bilo samo radi reda i Uefe.
Umjesto Nenada Bjelice, na tom su mjestu stajale boce vode. Bjelko je utakmicu i 1-0 pobjedu Dinama protiv Benfice pratio na stepenicama, uz člana uprave Krešimira Antolića.
Bio je Antolić jedini Nenadov sugovornik.
Lijevo-desno, desno-lijevo, šetao je po stepenicama Dinamov trener, prekriženh ruku. Stadion je proključao kad je sviran penal, delirij na stadionu kad je Petković zabio gol, ali Bjelica je ostao miran.
Najviše se emocija na njegovom licu u prvome poluvremenu moglo vidjeti kad je Gojak u samoj završnici promašio zicer. Kao da mu je Bjelko sa stepenica htio poručiti ‘Amere, pa morao si to zabiti’.
Nino Bule je samo jednom u prvome poluvremenu s klupe pogledao prema treneru. I to kod prvoga kornera. Na poluvremenu se povukao sa stepenica, vjerojatno kako bi mobitelom još nesto sugerirao Reneu Pomsu i Nini Buli.
Kad je Oršić u trećoj minuti nastavka pucao iznad gola, sa sklopljenim se rukama spustio prema podu. Nervoza je očito rasla, drugi je gol bio blizu. Ruke u džepovima i opet je krenula šetnja. Poludio je nakon što je Gojak pogrešno dodao u 75. minuti.
Dvije bočice vode su ‘otišle’, a kad je Oršić u 89. pucao iznad gola, dugo se držao za glavu. Uzeo je mobitel u 90. minuti, da prati vrijeme. Vikao je sucu da pomakne aut nekoliko metara dalje u 92. i opet se držao za glavu kad je Šitum promašio u 93. minuti.