Triput je Vahid Halilhodžić ljutito zamahnuo rukama nakon posljednjeg sučeva zvižduka, Ivan Tomečak bijesno je napucao loptu u zrak, a Maksimirom su se prolomili zvižduci. Hladna zagrebačka noć progutala je “Vahinu čaroliju”.

- Razočaran sam. Morali smo dobiti ovu utakmicu - rekao je Vaha smrknuta lica.

- Možda sam trebao prije mijenjati... Ljutim se na sebe i zbog tog penala, nije ga smio pucati Sammir - kazao je Vaha.

OK, a tko ga je onda trebao pucati?

- Jedan igrač, neću ga imenovati - rekao je Halilhodžić, iako je nekoliko minuta prije otkrio da je riječ o Pedru Moralesu.

- Taj igrač nije imao hrabrosti.

Sammir je, ako ništa drugo, imao hrabrosti. Golman ga je srušio hrvačkim zahvatom, no svejedno je uzeo loptu. I pogodio stativu. Promašio je i drugu meč-loptu.

- Zapucao sam veliku šansu na početku, bio sam i umoran, mislio sam da je bolje da penal puca Morales. Ali trener je odlučio da ja pucam - tvrdi Sammir.

I sad ispada kao da su se igrali pokvarenog telefona. Vaha kaže da je poslao jednog igrača da provjeri kako se Sammir osjeća i da mu uzme mu loptu ako nije spreman. Nije bio spreman, ali taj netko, valjda Morales, očito nije prenio poruku. Ili se izgubio u prijevodu.

I jasno je samo da će Vaha tražiti novog izvođača. Sammir očito nije taj.

- Možda previše tražim od ove momčadi - uzdahnuo je razočarani Vaha.

Na večeri poslije utakmice Zdravko Mamić ga je, kažu, tješio do dva sata. Nije se čovjek još naviknuo...