Sve što je Jose Mourinho dotaknuo, prošle je sezone pretvarao u zlato. Ma koliko je njegov nogomet na trenutke bio ružan, čak i degutantan, nitko nije sumnjao da je jedan od najvećih u povijesti. Genijalac, vizionar, nepobjedivi trenerski mag...

S takvom je reputacijom došao u Real. I čuvao je sve do one noći na Nou Campu. Njegov Real “popio” je pet komada, Barcelona je pokazala da se i njemu takvo nešto može dogoditi. A kad mu se dogodio i Sporting iz Gijona, maske su i definitivno počele padati. Ne, Mourinho više nije genijalac, nije vizionar, danas je običan trener kojem prijeti otkaz. Ne ode li do kraja u Ligi prvaka, vjerojatno će morati pokupiti kofere. Lanjski sjaj će nestati, veliki Jose izgledat će malo, nemoćno i prilično nezaposleno.

- Ma to s trenerima ti je čisti KPG - uvjerava kolega i odmah pojašnjava:

- Da, KPG. Kako padne grah...

Mourinhu je lani grah padao kao da ga je sam bacao, sad više baš i nije tako. Iako je jednako dobar trener.

I Slaven Bilić je nekad bio omiljen, apsolutni ljubimac nacije. Danas? E, više baš i nije. Danas mu zamjeraju što pusti bradu, smiju mu se kad je ofarba, njegovo trenersko znanje uspoređuju s premijerskim Jadranke Kosor. A jedanko je dobar ili loš...

Nakon Villarreala pisali su se hvalospjevi i Vahidu Halilhodžiću, a nakon PAOK-a priča je zvučala sasvim drugačije. I to je trenerske sudbina...

Nije li, uostalom, i Aco Petrović uspio izgubiti od pet igrača Zadra s Cedevitom? Je, ali sad je na Final Fouru, sad je vizionar, genijalac... Da, ali do kad?