Pobjedom nad SSSR-om 92:75 na današnji je dan prije trideset godina reprezentacija Jugoslavije osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu u Argentini. U sastavu tadašnje reprezentacija igrala su i petorica hrvatskih košarkaša, MVP prvenstva Toni Kukoč, najefikasniji Dražen Petrović te Velimir Perasović, Zoran Čutura i Arijan Komazec, kao i tehniko Vinko Bajrović. Reprezentacija ja na Mundijal otputovala oslabljena za Dina Rađu koji je tijekom priprema slomio nogu, a izbornik Dušan Ivković imao je dosta problema s ozljedama i bolestima Divca i Paspalja, Velimir Perasović i Dražen Petrović su morali u bolnicu na infuziju kako bi se oporavili od malaksalosti, zbog koje je Petrović propustio i jedan susret... Sve je to bila posljedica velikih vrućina, ali i napora na ''Igrama dobre volje'' u Seattleu, koje su prethodile prvenstvu. No na koncu je lakše od očekivanoga osvojen naslov svjetskih prvaka, uz samo jedan poraz od Portorika.
- Reprezentaciju je vodio Dušan Ivković, poprilično 'za...an tip' i 'mangup', čija je kombinacija znanja i autoriteta bila idealna za kontrolu veličanstvenih individualaca iz te momčadi, u koje sebe ne ubrajam – kazao je na sebi svojstven način Zoran Čutura i dodao:
- Srpski treneri su bili maestralni u jednoj stvari, kad bi vidjeli da je momčad previše samouvjerena i opuštena, 'tankirali' bi nebitnu utakmicu ili odigrali 'u gusto' kako bi se mogli izvikati na igrače i dovesti ih u red. Ne mogu sada tvrditi da je nakon što smo u poluvremenu vodili s 15-20 razlike poraz od Portorika bio s tom svrhom, ali...
Ivković je uoči igara morao riješiti i jedan potencijalno veliki problem. Naime, uoči prvenstva reprezentacija je odigrala ''Igre dobre volje'' bez Dražena Petrovića i u finalu pobijedila Amerikance. Tijekom turnira Kukoč se prometnuo u novog vođu momčadi i povratak Dražena ostavljao je otvorenim pitanje lidera. Ivković je to riješio na način da ih je odredio za ''cimere'' i rekao im da sami riješe problem ako postoji.
- Riješili smo, a kako, to znamo samo nas dvojica – kazao je u jednom davnom intervjuu Kukoč.
Perasović kaže kako je tada po prvi put osjetio kako je Dražen prepustio ulogu lidera momčadi četiri godine mlađem Kukoču.
- Na prvenstvo smo otputovali s Draženom kao neprikosnovenim vođom reprezentacije, ali je tijekom prvenstva tu ulogu uzeo Toni. Do tada se znalo da će u zadnjih deset sekundi važnog napada lopta uvijek ići Draženu, koji će odigrati jedan na jedan, u Argentini je po prvi put Dražen stajao po strani i ključne lopte prepuštao Toniju, koji se nametnuo dobrim igrama. Na koncu je postao i MVP prvenstva i svi smo osjećali da mu je na tom prvenstvu Dražen priznao kvalitetu i veličinu – otkrio je Perasović.
Kukoč je uz MVP nagradu ušao i u najbolju petorku s najboljim strijelcem prvenstva Oscarom Schmidtom te Kenny Andersonom, Fico Lopezom i Vladom Divcem. I na ''Igrama dobre volje'' i na Svjetskom prvenstvu pobijeđeni su Amerikanci s Kenny Andersonom, Alonzom Mourningom, trenerom Mike Krzyzewskim..., a tijekom prvenstva dva puta je poražen i jaki Sovjetski savez s Aleksandrom Vokovom, Aleksandrom Tihonenkom, Sergejem Bazarevičem, Aleksandrom Belostenjijem, Gundarsom Vetrom, Andrejem Lopatovim...
- Bez obzira na izostanak Rađe, koji je u Argentinu doputovao s nogom u gipsu, bila je to ekstra talentirana grupa igrača koji su pomalo dolazili do svog zenita i svi su očekivali da će dominirati godinama, naravno, ne znajući da će se država uskoro raspasti u krvavom, užasavajućem ratu... - kaže Čutura.
I upravo je jedan događaj koji nema veze sa sportom obilježio kraj Svjetskog prvenstva, naime, nakon finalne utakmice jedan navijač ušao je u teren s hrvatskom zastavom s povijesnim grbom u namjeri da se priključi slavlju, no Vlade Divac istrgnuo mu je tu zastavu iz ruke...
- I danas tvrdim da nas većina u tom trenutku nije ni vidjela ni znala što se dogodilo, za to smo saznali tek ujutro od novinara koji su bili iskusniji i stariji i koji su pretpostavljali kamo Jugoslavija srlja i u što bi se taj incident sa zastavom mogao izroditi. Ponavljam, nisam vidio što se točno dogodilo, ali vjerojatno bih i ja postupio isto da je tamo bila neka slična zastava s druge strane – kazao je Čutura, a Perasović dodao:
- Ni u svlačionici, ni u autobusu, ni u hotelu nitko nije pričao o tome, ja sam tek na putu u Beograd saznao od novinara Mije Grabovca i Ede Tartaglie što se dogodilo. Nije tada bilo ni mobitela, ni interneta... Po povratku u Hrvatsku čuo sam da se više priča o tome nego o zlatu, ali to je bilo i razumljivo. Reprezentacija je osvajala medalje na svakom natjecanju, a 'balvan revolucija' koja je bila uvod u rat bila je puno važnija tema. Svjetsko prvenstvo u Argentini i Europsko prvenstvo u Rimu godinu kasnije ostali su u sjeni rata koji se spremao...
Danas, s vremenske distance i bogatim igračkim i trenerskim iskustvom iza sebe, Perasović je svjesniji koliko je to bila dobra momčad.
- Sjajna generacija juniora iz Bormija je sazrela i u kombinaciji s par starijih igrača poput Dražena i Paspalja, započela dominaciju. Nije ni čudo da su kasnije manje – više svi otišli u NBA ligu. Koliko su to bile jake momčadi možda i najbolje svjedoči to što jedan Danilović ili Đorđević nisu mogli upasti među 12 igrača....
I Perasović i Čutura žale što nije bilo više vremena za upoznavanje Buenos Airesa, no obojica se slažu da je ono što su uspjeli vidjeti na njih ostavilo sjajan dojam.
- Grad je fenomenalan, šteta je što nije bilo više prilike za obilaske kultnih kvartova... U to su vrijeme Argentinu pogađale inflacija i devalvacije i sjećam se da je sve bilo jako jeftino, pogotovo koža i krzna. Suprugi sam na poklon kupio jednu prekrasnu bundu, koju na koncu nikad nije ni obukla, eno i danas stoji u ormaru kao uspomena na Svjetsko prvenstvo – nasmijao se na koncu Čutura...