Opa, došli su i navijači. Može, može, dođite, klinci, idemo se slikati, oduševljen je bio Ivica Kostelić nakon prvog sljemenskog treninga ove sezone.

- Najljepše je vratiti se doma. Sljeme je zaista za mene posebno jer ima puno ljudi, šetača, koji ti prilaze i možeš direktno osjetiti tu atmosferu u gradu. Ta njihova energija me ispunjava.

I otac Ante pun je energije. Dok je Ivica završavao trening, Gips se spustio postaviti stazu za popodnevni izlazak na skije.

- Iako imam 32 godine, od oca mogu još mnogo toga naučiti, i u ljudskom i u skijaškom smislu. Učenje je proces koji nikad ne prestaje.

U Flachauu je s Myhrerom otpjevao “Tihu noć”, barem one riječi koje je znao, a za Zagreb nije ništa spremio.

- Možda bih mogao otpjevati koju staru zagrebačku pjesmu ili neku tradicionalnu, ali prije toga moram Myhrera naučiti hrvatski, a to će biti jako teško.

Bio je dobar dečko ove godine, pa je dobio pregršt darova za Božić.

- Uh, dobio sam kravatu s Elvisovim likom, to je odlično, a i cipele za bicikl.

Nadamo se da će mu ta kravata donijeti sreću. Triput je bio drugi na Sljemenu, valjda je došlo vrijeme i za pobjedu.

- Volio bih slaviti na svojem brijegu, taj cilj mi je još ostao neostvaren. Ali već sam napravio puno, ako se i ne dogodi da pobijedim, nemam za čim žaliti.