Danas se od 16:00 sati na splitskim Gripama odigrava 15. po redu izdanje humanitarnog malonogometnog turnira ''Četiri kafića - memorijal Dino Petrinović''.

U polufinalima se sastaju Kauri i Baoli te Tropic i Tempera, a najavljena su brojna poznata imena hrvatskog nogometa poput Marija Pašalića, Nikole Kalinića, Marka Livaje, Senijada Ibričića.

O turniru ''Četiri kafića'' zna se manje više sve, a najmanje o jednom od osnivača, o pokojnom Dinu Petrinoviću, koji je preminuo 10. srpnja 2006. godine, mjesec dana nakon tragične prometne nesreće pored Praga. Dino je nastradao na putu prema Njemačkoj, gdje je trebao gledati utakmicu SP Hrvatska - Brazil, no nikad na nju nije stigao.

U čast njemu, turnir se zove ''Turnir četiri kafića - memorijal Dino Petrinović''.

Dinovim odlaskom nastala je velika praznina u srcima njegovih prijatelja, ali i u srcima brojnih nogometaša, koji su ga voljeli i poštovali, kojima je bio poput starijeg brata. Dino je bio gradska faca, jedan od onih likova koji su živjeli život punim plućima, ali uvijek na pravoj strani.

VIDEO

Njegov kafić Albatros bio je jedan od najpopularnijih okupljališta sportaša u gradu, dnevni boravak većine igrača Hajduka, koji su s Dinom prijateljevali. Mnogima je, poput Darija Srne i Marija Carevića bio poput starijeg brata, a mnoge je u sitne sate znao i potjerati kući uoči važnih utakmica. No o tome nikad nije govorio, ono što se dogodilo u Albatrosu, ostajalo je unutar četiri zida kafića.  

- Dino je volio Hajduka i živio je za njega. Utakmice nikad nije propuštao, a kako je oko Hajduka uvijek bilo živo, tako je i on stalno po kući razvlačio neke transparente i lancune, kupovao sprejeve..., jer je uvijek imao neku zamjerku na funkcioniranje Hajduka, na trenere, upravu - otkrila je u dokumentarnom filmu ''Mali balun - veliki ljudi'', njegova supruga Roza.

- Turnir ''Četiri kafića'' bila je uz Hajduk njegova druga opsesija. Tih mjesec dana priprema za turnir oko njega nije ništa postojalo. Bio je po cijeli dan telefonu, zvao je, kumio, molio, plaćao je karte igračima, samo da doputuju i da ga njegov Albatros osvoji turnir.

Međutim, nije ga osvojio ni prve, ni druge, ni treće godine.

- Znate kako je, onaj tko osvoji turnir 'vadi mast' ostalima narednih godinu dana. A Dino je to strašno teško proživljavao. Ne bi se javljao na telefon, kad bi nas vidio, zabio bi glavu u pod, a kad bi mu došli u kafić, on bi otišao kući - prisjeća se Dinov prijatelj, i jedan od osnivača turnira Gordan Boljat.

Nakon tri godine neuspješnih pokušaja, Dino je napokon posložio pobjedničku momčad i osvojio turnir, a sponzor njegove momčadi bio je novi dnevni list u Hrvatskoj - ''24 sata''.

- Kad je napokon pobijedio, njegovoj sreći nije bilo kraja. Donio je pehar kući kao da je to pehar za osvojeno svjetsko prvenstvo, a ne turnir. I nitko ga nije smio dirati - prisjeća se Dinova supruga.

Dino je volio nogomet, prije svega Hajduk, a onda i reprezentaciju Hrvatske, na čije je utakmice redovito putovao. Tako je sa svojim društvom putovao i na SP u Njemačkoj, na utakmicu Hrvatska Brazil, na koju na žalost nikad nije stigao.

- Negdje u Češkoj dogodila se teška prometna nesreća u kojoj je stradao i pao u komu, iz koje se nikad nije probudio. Sudbina je tako htjela, no ja sam siguran da nas Dino negdje odozgo sada gleda - vjeruje Dinov prijatelj i jedan od organizatora turnira Marko Bralić Keto.

Nakon Dinove smrti turnir mijenja ime u ''Turnir četiri kafića - memorijal Dino Petrinović'', a njegov Albatros osvojio ga je i godinu potom. Za Dina. Sam početak turnira bio je jako emotivan za sve koji su ga poznavali i voljeli.

- Svaka momčad izlazi na teren praćena pjesmom, a ja sam odlučila da Albatros izađe praćen Cocinom pjesmom ''Ako umrem umotan u bilo'', jer je Dino stalno pjevao. Dvorana je bila puna, Coce je otpjevao par uvodnih taktova, a pjesmu su do kraja otpjevali gledatelji, pod svodom dvorane zapaljene su baklje... Suze su same tekle niz lice, a momčad je igrala tako da ih ne bi nitko na svijetu dobio. Bacali su se na glavu, jer su željeli pobijediti za Dina - prisjetila se Roza Petrinović.

Nakon pobjede, cijela momčad i svi Dinovi prijatelji odnijeli su osvojeni trofej na njegov grob na splitskom groblju Lovrinac.  

- Bio mi je jako dobar prijatelj. Na žalost otišao je, fizički nije više s nama, ali kao da je još uvijek tu s nama - kazao je Ivica Mornar, jedan od brojnih prijatelja koji čuva uspomenu na pokojnog Dina.