Bojan Krkić bio je programiran da postane nova Barcelonina megazvijezda, novi Leo Messi. U La Masiji porušio je sve moguće golgeterske rekorde, sa samo 17 godina igrao je vrlo često u prvih 11 i zabijao za veliku Barcelonu.

Bio je u sastavu Španjolske i osvojio naslov prvaka svijeta, s Barcelonom je dvaput bio prvak Europe i četiri puta osvojio španjolsku ligu. Zabio je više od 900 golova za Barcelonine omladinske uzraste, čak i 24 gola za seniorsku momčad. No deset godina kasnije Bojan Krkić igra za - Alaves. 

Nešto je pošlo po zlu, gdje god je došao nije uspio. Ni u Romi, ni u Ajaxu, ni u Milanu, ni u Stoke Cityju, ni na posudbi u Mainzu... Pa čak ni u Alavesu, za kojeg ove sezone nije zabio niti gola u 10 nastupa. 

Nikome nije bilo jasno što se to događa s 27-godišnjim napadačem, koji bi trebao biti u najboljim godinama, a ne može se više sastati s loptom. Sve dok Bojan nije konačno progovorio i u otkrio što je pošlo po zlu.

- Imam problem. Još 2008. nisam išao na Europsko prvenstvo zbog psihičkih problema, napada anksioznosti, ali o psihičkim problemima kod nogometaša nerado se priča i zato nitko nije znao za to. Kad sam prvi put dobio poziv za A reprezentaciju službena verzija je bila da imam problema s gastritisom. A prava je istina da sam imao problema drukčije vrste- rekao je Krkić pa nastavio:

- Sa 17 godina moj život se potpuno promijenio. Do tad sam živio kao i svaki drugi klinac, ali od Svjetskog prvenstva do 17 godina na kojem sam zablistao ja više nisam mogao normalno proći ulicom bez da me netko vuče za rukav. Počelo je na toj utakmici s Francuskom kad sam trebao debitirati za A reprezentaciju Španjolske. Prije ulaska u svlačionicu sve je bilo OK, ali onda me ulovio napad panike... Tog dana počeli su moji problemi s anksioznošću, koji se manifestiraju na različite načine: neki ljudi mi kažu kako imaju osjećaj da im srce lupa 100 na sat, kao da će iskočiti. Kod mene su se ti napadi manifestirali vrtoglavicom i povraćanjem, znalo je trajati 24 sata na dan i bilo je nepodnošljivo. 

Bojan je krenuo na tretmane, uzimao je i lijekove, no osjetio je da nije spreman za Euro 2008. i da je bolje da ostane doma. 

- Svi su znali: izbornik Luis Aragones, sportski direktor Fernando Hierro... Slao bi mi poruke svako malo da vidi kako sam i onda me par dana prije objave popisa nazvao. "Bojane, bit ćeš u sastavu za Euro", rekao mi je. Ali odgovorio sam da mi je žao, da jednostavno ne mogu igrati u takvom stanju. Bio sam u autu na putu za Camp Nou i tamo me dočekao Carles Puyol. Rekao mi je: "Bojane, ja ću biti uz tebe, što god ti treba." Odgovorio sam mu: "Puyi, ne mogu, na lijekovima sam."

U međuvremenu javnost se - ne znajući za Krkićeve probleme - obrušila na golobradog klinca. "Bojan dobio poziv i rekao NE", bio je samo jedan od naslova koji su povećali pritisak na Barceloninu zvijezdu i samo pogoršali stvar. Htio je svima objasniti zbog čega ne igra, ali nije mogao naći snage za to. 

- Taj naslov me ubija svaki put kad ga se sjetim. Bojao sam se. Bio sam bolestan. A nitko nije htio razgovarati o tome. Nogometni svijet nije zainteresiran za takvu vrstu problema...