Na svojoj službenoj stranici navijačka skupina Dinama Bad Blue Boys objavila je treći, posljednji dio trilogije 'Kronologija jednog ludila', koja opisuje rat između BBB-a i izvršnog predsjednika 'modrih' Zdravka Mamića.
Treći dio feljtona prenosimo u cijelosti:
UZROCI, POVOD I PRVI EFEKTI PROGLAŠENJA BOJKOTA
"Odluku o ulasku grupe u bojkot potaknuli su i neki razlozi koji su djelovanje naše navijačke skupine doveli do ponižavajućeg statusa.
Već prilikom prvog gostovanja na početku sezone 2010/ 11 u Novoj Gorici protiv Luke Koper nastavljaju se stari problemi i podmetanja ljudi iz kluba vezano za selekciju nepodobnih navijača prema principu obaveznog izdavanja tzv. vaučera (ili u slobodnom prijevodu – pismeno odobrenje kluba osobi za prisustvovanje gostujućoj utakmici), a najveću zaslugu za to ima Zoran Cvrk koji s popisa prijavljenih za vaučer skida nekoliko “nepodobnih” BBB iako za to nije bilo nikakvog razloga. Kao odgovor na to u znak protesta ostatak grupe koji nije izbrisan s popisa odriče se svojih vaučera i umjesto na gostujuću tribinu većina odlazi na centralnu tribinu te prati tekmu bez navijanja i isticanja transparenata u znak protesta i navijačke solidarnosti.
Također, važno je reći da je od te sezone uveden moderni video-nadzor kompletnog stadiona i okolnih punktova oko Maksimira, svaki kut sjeverne tribine bio je pokriven kamerama, a u klubu su tražili da im svi koji unose transparente uoči utakmice na tribinu ostave svoje podatke s osobnih iskaznica kako bi imali koga okriviti u slučaju paljenja pirotehnike. To nije prihvaćeno i od prve utakmice s Koprom transparente, zastave, štapove i ostali materijal unosimo na glavni ulaz Sjevera (popularni „rotor“) što dodatno otežava organizaciju na tribini.
Također je bez razmišljanja odbijena ponuda kluba da BBB sami obavljaju redarstvo na sjevernoj tribini.
Nakon što se Dinamo provukao 0:3 porazom u Kopru u iduće pretkolo, u Tiraspol odlazimo u odličnoj brojci, a u uzvratnoj utakmici Sjever pruža jedno od svojih najboljih i najglasnijih izdanja kroz svih 120 minuta (igrali su se produžeci). Nakon ispadanja, potpuno očekivano i kako je već ranije navedeno, odgovornost je prebačena isključivo na trenera Zajeca koji je smijenjen nakon „telefonske sjednice IO-a“, treba li uopće naglašavati- jednoglasno! Uostalom, svi su oni- Zdravko Mamić, to valjda nije upitno…
Iz našeg kuta gledišta, bila je to kap koja je prelila čašu!
Borba protiv Uprave na čelu sa Zdravkom Mamićem do tada se svodila tek na nekoliko dobro poznatih skandiranja tijekom utakmice, poruke dotičnom na tribini te peticiju (2008./2009.) koja nije imala gotovo nikakav efekt.
Na velikom sastanku svih najaktivnijih podgrupa, podružnica i ekipa održanom 11. 08. 2010. u Draškovićevoj, velika većina Boysa bila je suglasna da borba protiv Uprave i čovjeka koji je Dinamo podredio sebi, vlastitim interesima i stvaranju kulta ličnosti mora postati prioritet u svim aktivnostima grupe. Po prvi puta u povijesti, Bad Blue Boysi su zaključili kako je potrebno interes Dinama pretpostaviti samom navijačkom načinu života, odnosno da je došao trenutak odricanja nečega što nam je u doslovnom smislu riječi- način života, strast, opsesija i ovisnost! Vodstvo grupe iznosi prijedlog bojkota svih utakmica kluba s kojim se definitivno više nismo mogli poistovjetiti jer je odavno postao slika i prilika omraženog nam Mamića. Bojkot, koji se i ranije nazirao kao rješenje, značajna većina je na sastanku podržala, a manji dio koji se s tim nije slagao dao je riječ da će poštivati odluku većine. Ipak, ubrzo se ispostavilo da to nije tako jer su dotična „gospoda“ nakon nekoliko dana ipak zaključila kako ne mogu bojkotirati klub omiljenog im „Šefa“ (tako mu se i doslovce obraćaju…) te obznanjuju kako izlaze iz grupe Bad Blue Boys. Sve maske su pale kada su na utakmicu drugog kola Europske lige otputovali u Solun zrakoplovom s igračima i upravom kluba i time zapravo samo potvrdili ono u što se sumnjalo dugi niz godina! Kada već spominjemo tu utakmicu (PAOK- Dinamo 1:0), nije suvišno podsjetiti kako su uprave klubova iz sigurnosnih razloga dogovorile izostanak gostujućih navijača na obje utakmice ali unatoč tome Mamić je u svom avionu, a kasnije i loži, ugostio svoje spomenute obožavatelje iako mnogima od njih u dosjeu piše- evidentirani izgrednik recidivist! Toliko o dogovorima, kriterijima, vaučerima itd…
POČETAK ORGANIZIRANE MEDIJSKE I PRAVNE BORBE
Bojkotom smo dakle porušili neke mostove iza sebe što će se u vremenu koje dolazi pokazati kao ispravan potez. Na sastanku održanom nedugo nakon toga, dogovoreno je da ćemo tražiti promjene u klubu tako da se poštuje zakon i omogući članovima kluba biranje budućih klupskih rukovodstava (nešto nalik modelu „Socios“ u Španjolskoj, Portugalu ili nekim njemačkim primjerima…) te da ova Uprava na čelu s Mamićem nema našu podršku i mora podnijeti bezuvjetnu ostavku. Taj sastanak rezultirao je odlukom da se kreće u organiziranu borbu koja neće biti vođena isključivo navijačkim akcijama nego da kreće konkretna medijska ali i pravna aktivnost.
Prva akcija uslijedila je organiziranjem javne tribine pod nazivom „Dinamovo sutra“ na koju su BBB pozvali predstavnike svih političkih stranaka koje djeluju u gradskoj vlasti, dužnosnike gradskih ureda, klupske dužnosnike i novinare. Oni koji su se odazvali (iz kluba naravno nitko…) u najvećoj mjeri su zajedno s navijačima Dinama raspravljali o problemu skrivanja u tajnosti klupskog statuta koji je smatran osnovom za sve buduće akcije i projekte po pitanju težnji da Dinamo poprimi članski model funkcioniranja.
U tu svrhu, uskoro je osnovana građanska inicijativa pod nazivom „Zajedno za Dinamo“ ili popularnije- ZZD. U toj inicijativi tada su se okupili ne samo pojedini BBB već i predstavnici svih modrih tribina koji misle i žele jednako – Dinamo svih Dinamovaca, a ne privatnu prćiju trgovca igračima! Uostalom, ne traži se ništa drugo nego isključivo poštivanje zakona koji kaže da udruge građana (a Dinamo je registriran upravo u toj formi) MORAJU svoja rukovodstva birati putem demokratskog izjašnjavanja svojih članova. No bili smo svjesni i tada (a nažalost i danas) da je Dinamo udruga građana samo „de iure“ (formalno, na papiru), a de facto, u praksi djeluje kao privatni klub Zdravka Mamića, koji se ponaša kao stopostotni vlasnik bez da je uložio ijednu svoju lipu, a na raspolaganju su mu novčana sredstva iz proračuna Grada Zagreba. Dakle, Mamić ne samo da bez ikakve odgovornosti ikome raspolaže novcem koji prikupljaju porezni obveznici i tim sredstvima umnožava vlastiti profit djelatnošću prodaje igrača u milijunskim iznosima, već i ne smije biti u klubu. Tome se, uz sve ono već ranije navedeno, tada odlučilo – objaviti rat!
Mamić naizgled mirno i flegmatično prima sve te vijesti zavaljen na prijestolje svog carstva ali njegova paranoidna narav ipak mu ne da mira te odgovara potezima koji tada jasno upućuju da mu uopće nije svejedno! Više nego očiti primjer bio je zabrana postavljanja poruke na prazan Sjever na utakmici protiv Gyora u pretkolu Europske Lige. Ono što je pisalo svakako ne bi bio ugodan prizor za njegove oči: „UBIO SI DINAMOV PONOS, OKALJAO MU SVETO IME, SAD IMAŠ PUNE DŽEPOVE I PRAZNE TRIBINE!“.
KLUPSKI MARKETING NAPOKON U AKCIJI ALI PADAJU – AUTOGOLOVI
Puni džepovi dovode igrače poput Beqiraja i Tonela, a pravi “kapitalac” dolazi u liku najskupljeg trenera u povijesti HR-nogometa, Vahida Halilhodžića s godišnjom plaćom od 900.000 eura.
Isto tako, Mamić vrši opću mobilizaciju klupskog marketinga i PR- službe te započinju velike kampanje za popunjavanje stadiona na europskim domaćim utakmicama. Organizirano su se dovodila djeca iz manjih klubova s područja Zagreba i okolice, besplatno dijelile ulaznice po školama i kafićima za jug i zapad gore, dijelili su se čak i navijački rekviziti (kape, šalovi, udaraljke), a vrhunac je dosegnut organiziranjem besplatnih autobusa iz različitih krajeva Hrvatske ali i šire…
Uoči utakmice protiv Bruggea u listopadu 2010. klub je izdao tragikomično priopćenje u kojem moli BBB da se vrate na svoj Sjever i tako pripomognu prikupljanju značajnog novčanog iznosa koji bi omogućio zadržavanje Sammira u Dinamu! Očito Mamiću više nije prolazilo žicanje po restoranima kao u vremenima 80-ih (1. feljton)…
Grupa je na to odgovorila otvorenim pismom nelegalnoj ali ipak upravi kluba, u kojem su samo ponovljeni poznati stavovi, a smisao svog postojanja i djelovanja, gromoglasnu podršku svetom grbu i dresu, pokazali smo im dolaskom na trening momčadi dan uoči tekme. Pjesme, skandiranja i baklje nažalost doživio je teren „Hitrec-Kacian“ umjesto našeg Sjevera dan kasnije no i to je bilo dovoljno da Vaha ispred momčadi zahvali na pruženoj potpori unatoč svijesti da nas na tekmi (0:0, uz promašeni penal igrača kojem, eto jebiga, nismo skupili prilog…) ipak neće biti!
Nešto ranije, u rujnu 2010. godine, ZZD tajnim kanalima dolazi se do dugo skrivanog Statuta kluba koji otkriva mnoge nepravilnosti u klubu te o tome obavještava javnost putem javne tribine održane u kinu „Mosor“, mjestu gdje su BBB popratili prvih nekoliko tekmi za vrijeme bojkota. Na toj tribini uz navijače su se pojavili i podršku pružili istaknuti igrači Dinama (Zlatko Škorić, Silvio Marić, Goran Vlaović), nogometni djelatnici, novinari, a posebno je ostalo upamćeno izlaganje člana Dinamove skupštine i povjerenika za Split, Mirka Čorića koji je detaljno opisao kako je Mamić definitivno zavladao Dinamom 2002. godine kada je ubacio svojih trideset novih ljudi u skupštinu, o čemu smo već pisali (2. feljton).
Sredinom prosinca, unatoč velikoj šansi, Dinamo opet ne uspijeva proći skupinu Europske Lige te na taj način napokon „prezimiti“ u Europi jer u Maksimiru punom poklonjenih šalova, kapa i pokojom harmonikom… gubi 0:1 od PAOK-a i time ponovo donosi razočaranje svim svojim navijačima, bili oni na stadionu ili u bojkotu.
MAMIĆEV SKANDAL SVIH VREMENA
Akcija navijača uslijedila je već nekoliko dana nakon te, još jedne u nizu bolnih utakmica. Organiziran je mirni ali nadasve glasni navijački prosvjed ispod zapadnetribine, a u vrijeme održavanja Skupštine kluba. Bilo je to 22. prosinca 2010. Nakon završetka sjednice koja se odvijala uz tutnjavu navijačkog bijesa dodatno pojačanog uslijed zabrane dvojici predstavnika članova kluba da prisustvuju zasjedanju Skupštine, Mamić je, očito još vruć od tijesne pobjede (neki će reći i vjerojatne prevare…) koju je samo nekoliko dana ranije osigurao Vlatku Markoviću (a zapravo sebi…) u borbi protiv Štimca za mjesto Predsjednika HNS- a, podivljao i grubo, uz fizičke prijetnje izvrijeđao novinara koji mu je postavio pitanje o evidentnom sukobu interesa koji egzistira zato što mu je sin licencirani menadžer nekih Dinamovih igrača dok on sam obnaša izvršnu funkciju u klubu što je pak protivno Zakonu o športu. Bio je to do tada nedvojbeno najskandalozniji i svakako neviđeni ispad koji je zapravo do kraja ogolio Mamića. Prethodno samouvjereno, prepotentno i samodopadno izazivanje novinara da ga „rasture pitanjima, face to face, i da će ih sve pobijediti argumentima…“ palo je na ispitu već na prvom pitanju hrabrog novinara koji je samo pitao ono što bi ga pitao svaki od tri tisuće (ali i više…) revoltiranih navijača ispred stadiona. Po tko zna koji put Mamić je dokazao koliki je zapravo- jadnik! Njegovo evidentno ludilo tada je bilo snimljeno i prikazano „gradu i svijetu“ i zapravo te večeri pala je i zadnja nedoumica koja bi dovela u pitanje ispravnost naše borbe za spas Dinama od tog pomahnitalog zla!
Spomenimo i to da je Mamić neposredno prije „žute minute“ skup pod zapadom proglasio pokušajem rušenja kluba, iza čega stoje- Štimac i Brleković, njegovi protivnici u borbi za HNS. Da nije tragično bilo bi smiješno, baš kao i vijest koju su neki mediji prenijeli s iste te skupštine- da je član IO-a kluba Miroslav Rožić (propali političar, inače poznat po mijenjanju političkih stranaka kao i Mamić trenera) s govornice poručio prosvjednicima ispred stadiona kako „ovo nije njihov Dinamo, ovo je naš Dinamo, a oni neka si osnuju svoj !“.
Ipak, Mamić je kao i toliko puta, preživio i taj skandal kao i medijsku hajku tih dana. Na postavljeno pitanje naravno i dalje nije odgovorio… Ali i nije morao! Pa sve se vidjelo jednim klikom na internetu!
KRAĐA TRANSPARENATA I PRIJETNJE KRVOPROLIĆEM
Samo mjesec dana kasnije, krajem siječnja 2011. godine iz tzv. “bukse” pod južnom tribinom, u dogovoru s klubom Mamićevi plaćeni navijači kradu udarne transparente grupe i skrivaju se u prostorijama sesvetske HVIDRA-e koje je sam Zdravko Mamić zajedno sa svojim najbližim suradnicima iz Uprave otvorio samo nekoliko dana ranije za što postoje snimke i fotografije.
Budući da Mamić jako dobro poznaje neke nepisane navijačke “zakone” i to uz pomoć ljudi koji su, ne tako davno, bili jedni od najaktivnijih članova grupe, znao je- gdje i kako najbolnije udariti te dodatno isprovocirati bijes grupe koja se s pravom bori protiv njega.
Istu večer jedan od vodećih BBB-a zove jednog od osnivača sesvetske HVIDRA-e, lokalnog kriminalca, dilera i dobrog Mamićevog prijatelja koji ga zove u prostorije HVIDRA-e.
BBB se skupljaju i jedan od njih sam ulazi u prostorije te udruge, a isti čovjek koji je ukrao transparente na njega vadi vatreno oružje u alkoholiziranom stanju. Na pitanje zašto su ukrali transparente i za što im trebaju kada ne idu uopće na utakmice jedini odgovor je bio: “Zato što ste se okrenuli protiv Zdravka!”. Ipak, sve se rješava dogovorom da će transparenti biti vraćeni sutradan.
Uskoro postaje jasno da transparenti neće biti vraćeni i da je cilj isprovocirati napad BBB- a, koji su u to vrijeme bili pod žestokim pritiskom medija i policije, na braniteljsku udrugu.
Bez obzira na posljedice, dio BBB odlazi u Sesvete kako bi vratili transparente u dogovoru sa predstavnicima “HVIDRA-e” ali oni namještaju BBB- ovcima odred specijalne policije sa “heklerima” i fantomkama, koji privodi 80-ak BBB-a. To je bio jasan pokazatelj da s tim ljudima više nema dogovora, nema nikakvog kodeksa, nikakve časti jer naprosto- imaju “zaleđe” i ne boje ga se koristiti.
Mjesecima prije i nakon toga pojedincima iz redova BBB te iz redova inicijative ZZD prijetilo se spominjanjem njihovih obitelji klasičnim mafijaškim rječnikom.
U travnju iste godine najavljena je nova Skupština kluba, a samo dan prije nje održavao se malonogometni turnir u Sesvetama, u organizaciji lokalnih BBB-a. Ipak, na turnir dolaze dvojica plaćenika rano ujutro, a na putu do igrališta jedan presreće par Boysa na koje najprije vadi pištolj, a jednome od njih drškom pištolja razbija glavu. Ubrzo je krenula potjera prema toj dvojici pri čemu je jedan od njih teško pretučen.
MAMIĆEVA FARSA U HNK
Kao i za vrijeme prosinačke Skupštine, tako i na ovoj travanjskoj BBB organiziraju prosvjed ispod zapada. Taj prosvjed započeo je nekoliko dana ranije kada su brojni BBB- ovci danonoćno „kampirali“ podno zapadne tribine u iščekivanju glavnog događaja. “Kampiranje” naravno nije pročlo bez vec uobičajenih provokacija policije. Unatoč dobroj organizaciji te iznenađujuće velikoj medijskoj pažnji, tijekom održavanja Skupštine okupio se (pre) mali broj prosvjednika u odnosu na očekivanja. Mamić se toga dana proglašava i Izvršnim Predsjednikom kluba koji se od tog dana prozvao- Građanski nogometni klub Dinamo!
Egoistični kompleksaš Mamić i njegovi uvlakači odlučili su bez imalo srama ali i neophodne javne rasprave, samovoljnim dekretom „prekrojiti“ klupsku ali i zagrebačku nogometnu povijest kako bi na obljetnicu osnutka Građanskog proslavili 100 godina (ne) postojanja Dinama. Da bi tu proslavu mogli opravdati dodali su imenu Dinamu prefiks GNK iako upotreba pridjeva Građanski može izazvati isključivo salve smijeha svakom tko je makar i jednom u životu vidio ili čuo Zdravka Mamića.
Svečana proslava tzv. „rođendana“ održana je u Hrvatskom Narodnom Kazalištu, a Mamić je na svojoj privatnoj zabavici ugostio oko 700 uzvanika što je otprilike bio ekvivalent posjećenosti Maksimira tog proljeća na svim utakmicama HNL-a zajedno. Niti jedan navijač nije izašao toga dana na zagrebačke ulice, ni jedna modra zastava nije zavijorila ni baklja planula, sve se svelo na pjevušenje Klinaca s Ribnjaka i usiljene skečeve popularnog glumačkog dvojca. Brojnim Dinamovim legendama koje su iz pristojnosti došle na tu farsu bilo je preočito neugodno, a svakom pravom Dinamovcu moglo se samo povraćati od sramote pri pogledu na društvo koje se tamo okupilo „slaveći“ silovanje zagrebačke nogometne povijesti. Kao i na Mamića u centralnoj loži HNK- a…
SKANDALOZNO TJERANJE VAHE
Bojkot se naravno nastavio i tijekom cijelog proljeća, a Dinamo nastavio rušiti negativne rekorde posjećenosti s tek stotinjak gledatelja na domaćim utakmicama uz uglavnom besplatan ulaz.
Kako bi stvorio podjele unutar grupe Mamić preko svojih poznanstava s nekim starijim BBB- ovcima financira otvaranje nove udruge pod nazivom “Udruga veterana BBB “, na čije čelo staju neki od poznatijih pripadnika grupe iz davne prošlosti, očito vješto izmanipulirani, koji su prodali grupu za sitniš da bi služili Mamićevim interesima, a za uzvrat dobili prostor i sredstva za cuganje kao i motiv za bijeg od žena.
Umjesto velikog veselja zbog osvajanja šestog uzastopnog naslova prvaka, Mamić ponovo nudi samo i isključivo nove skandale! Potpuno neočekivano i skandalozno, najprimitivnijim mogućim metodama potjerao je trenera Halilhodžića koji je unatoč nekim dvojbenim detaljima iz ratne prošlosti pridobio simpatije i poštovanje većine Dinamovih navijača pa čak i BBB- a u bojkotu. U poluvremenu potpuno nevažne utakmice protiv Inter Zaprešića kada je Dinamo već i teoretski bio nedostižan, Mamić navodno revoltiran slabijom igrom i čestim minimalnim pobjedama od 1:0, a zapravo lud zbog visine Vahinog ugovora i svjestan da mu se otvara mogućnost relativno laganog proboja u Ligu prvaka (zbog olakšanog sustava natjecanja…) i s puno jeftinijim trenerom, radi sramotni skandal te agresivno napada Vahu pred igračima u svlačionici i poručuje mu da više nije trener. Nakon tog ispada Vaha traži raskid ugovora na štetu kluba, a na oproštajnoj press konferenciji, vjerojatno u dogovoru s Mamićem zbog lakšeg kompromisa o isplati otpremnine, prešućuje detalj koji je nesvjesno u jednom društvu ispričao jedan od Dinamovih igrača (stranac), a to je da ga Mamić nije napao samo verbalno nego i fizički! Bilo kako bilo, Dinamo je ponovno ispao teatar za Mamićeve predstave, oaza primitivizma i igračka s kojom se igra jedna iracionalna spodoba. Kao potvrda toj tezi tek podsjećanje da je Vahu na klupi naslijedio Kruno Jurčić, isti onaj kojeg je Mamić godinu dana ranije smijenio- nezadovoljan prezentiranom igrom pod njegovim trenerskim vodstvom!
UREĐENJE STADIONA, KARTE ZA KUNU I LIGA PRVAKA
Usred ljeta Uprava kluba na Mamićevu zapovijed odlučuje se na obnovu ruševnog maksimirskog stadiona i pritom obećava da će kompletan troškovnik objaviti nakon završetka radova. Ispostavilo se da se ta obnova zapravo svela tek na farbanje trulih zidova u plavo te prekrivanje ceradama devastiranih dijelova stadiona. Travnjak se ionako morao mijenjati uništen koncertom Bon Jovia, tek je postavljanje novih stolaca bila opravdana nužnost. No upravo će se na famoznim stolcima kompletna „akcija stadion“ naći u problemu i to- ukazom Bad Blue Boysa…
U svakom slučaju, Mamić je te minimalne zahvate na derutnom Maksimiru iskoristio kao marketinški trik u obliku pozivnice gledateljima da vide to novo „čudo od stadiona“ i to za cijenu ulaznice od 1 kune na europskim utakmicama pretkola Lige prvaka! Bila je to još jedna blamaža i besramno ubijanje Dinamovog ugleda no činjenice govore da je stadion na sve tri utakmice (Neftchi, Helsinki, Malmo) bio pun ali daleko od atmosfere dostojne Dinamovog renomea. Najveći urnebes stadiona dogodio se na prvoj tekmi, a izazvalo ga je slijetanje odbjegle patke iz obližnjeg ZOO-a na plavu podlogu koja prekriva trulu tartan stazu, vjerojatno misleći da je riječ o vodi.
Dinamo u Švedskoj potvrđuje plasman u Ligu prvaka nakon 12 godina i to u rijetko viđenoj drami kada umalo propušta obraniti kapitalnu prednost iz Zagreba od 4:1. Na toj utakmici dogodio se incident koji su isprovocirali Mamićevi agenti-navijači, fizički napavši skupinu Dinamovaca iz dijaspore, evidentno nesklonu njihovom „Gazdi“. Svjedoci kažu da su nakon tučnjave u kojoj su izvojevali pobjedu zapjevali duhovnom im vođi: „glory, glory Zdravko Mamić!“. Šteta jedino što ih je bilo premalo da bi njihov idol to mogao poistovjetiti s Ćirinom 1982.
NEUSPJELI PREGOVORI S MAMIĆEM O IZBORIMA
Vratimo se ipak malo u vrijeme uoči tih kvalifikacijskih utakmica kada Mamić, očito u stanju paranoje od slabe posjete moli predstavnike grupe BBB za sastanak koji se i održava u lipnju 2011. unatoč podijeljenim stavovima unutar grupe u vezi pregovora s njim. Na tom sastanku (očekivano i unaprijed konstatirano u iščekivanju njegovog dolaska) najprije nudi grupi po tko zna koji put novac, mjesta u Skupštini kluba, postotak od marketinga te raznorazne privilegije, ali predstavnici grupe ga odbijaju i traže da se raspišu izbori za novo vodstvo kluba. Iako je prvotno to i obećao (čak i najavio formiranje radne skupine na čelu s Vrbanovićem…), uskoro se ispostavilo da je to bilo s figom u džepu i onog trenutka kada je postalo jasno da će Dinamo igrati Ligu prvaka i kada se ispostavilo da je projekt s „jednokunašima“ upalio, po tko zna koji put prekršio je obećanje i uz to postao bahatiji nego ikad.
PREKID BOJKOTA UTAKMICA DOMAĆEG PRVENSTVA
Krajem kolovoza 2011. grupa nakon dva velika i dugačka sastanka donosi odluku da se vrati iz bojkota i nastavi borbu na stadionu. Bila je to odluka koja je izazvala puno polemika i neslaganja unutar grupe budući da i nije donesena jednoglasno, ali zaključak je bio da je bojkot ispunio svoju svrhu i da je postao samo uteg oko vrata grupe. Godinu dana bojkota dovelo je do nestanka navijačke aktivnosti u gradu. Stoga je prvenstveno zbog nadolazećih mladih generacija BBB- a ali i pojačanja pritiska na Mamića ova odluka bila naprosto nužna unatoč činjenici da smo se iz bojkota vratili dok je „on“ još na vlasti, a ne kako smo rekli- kada ode! Mnogi Naši se i dalje drže tog zavjeta što im služi na čast ali časno je i boriti se s tribine!
Ipak, prekid bojkota odnosio se te sezone isključivo na utakmice HNL- a. Potez definitivno nije bio u potpunosti „navijački“ jer se ipak radilo o „biranju tekmi“, ali zato je definitivno bio – mazohistički! Nismo naime htjeli ispasti „kupljeni“ atraktivnom skupinom Lige prvaka ali niti biti dio „projekta“ koji u pretkolima nudi kartu za jednu kunu i tako prostituira klupsku čast. Odabrali smo upravo male i neatraktivne utakmice naše lige za nastavak borbe. Odabrali smo borbu i žrtvu za naš oteti klub, a ne spektakl i glamur!
Vratili smo se na jugozapadu Poljuda! Prvih trinaest minuta derbija smo odšutjeli u čast trinaest ponosnih mjeseci borbe u bojkotu, a tada smo digli poruku i eksplodirali!
Na naš Sjever smo se vratili u idućem kolu protiv Varteksa, korteom od Kvatrića do stadiona i navijanjem kojim smo pokazali snagu Sjevera ali i poručili Mamiću da – KOMPROMISA NEMA!
Definitivno, otvoreno je sasvim novo poglavlje u ionako recentnoj povijesti naše grupe!
BRUTALNA REPRESIJA JE TU, A GDJE SU RAČUNI?
Na planu pravne borbe Inicijativa ZZD je masakrirala nogometnu mafiju sa sjedištem u Maksimirskoj, bližili su se izbori s jasnim ishodom promjene vlasti i nekako se očekivalo da će “institucije” morati reagirati u ovom slučaju jer je situacija s pravne strane bila čista – Mamić ne smije zbog sukoba interesa biti u Dinamu, a izbori se u klubu moraju provesti.
Ipak, “institucije” su čak i nakon smjene vlasti nastavile okretati glavu, ali su se zato vješto pozabavile “problemom huliganizma” koji je zapravo bio usmjeren isključivo na našu grupu. Od prve utakmice nakon bojkota dočekala nas je neviđena represija i medijska kampanja protiv grupe u kojoj se pisalo o svemu, samo da je protiv nas i da se sakriju poruke o kriminalu u Dinamu koje smo uporno željeli poslati.
Nazivani smo teroristima, a naša borba rušilačkim pohodima iako nikada nije manje incidenata bilo na stadionima nego tada. Svaku utakmicu pisalo se o broju uništenih novih sjedalica koji je zapravo bio zanemariv (ovdje govorimo o navijačkoj tribini, a ne o banket- salonu hotela sa 6 zvjezdica…), a nakon nekog vremena, čisto iz zajebancije, odlučili smo platiti te dvije ili tri uništene sjedalice.
I tada smo otkrili da isti dobavljač od kojega je Uprava nabavljala sjedalice, te iste sjedalice zapravo prodaje po puno nižoj cijeni nego što su u klubu rekli da su ih platili. Istovremeno, dobili smo informaciju da su tvrtke posrednici u obnovi stadiona bile DUO Gastronomija, u vlasništvu Dražena Miličevića, ujedno i zaposlenika kluba, te MAXMAR SPORT, u vlasništvu oca Miljenka Sakomana direktora stadiona zbog čega Klub Navijača Dinama podnosi „kaznenu prijavu DORH-u“.
U klubu su po običaju ignorirali optužbe i nastavili po svome, a Mamić je nastavio s izluđujućim višesatnim press-konferencijama gotovo svakodnevno koje su zapravo bile monolozi u kojima novinari nisu imali pravo postavljati pitanja. Tada, potpuno spontano odlučujemo prekinuti jednu od press konferencija i postaviti pitanja na koja do tada nije bilo odgovora – bila je to ujedno i njegova zadnja takva presica i od tada se zapravo nije oglasio, očito instruiran od svojih savjetnika za odnose s javnošću. Očito su pronašli neki djelotvorni lijek…
Baš kao i godinu dana ranije, tom prilikom nije želio odgovoriti na isto pitanje o sinu- menadžeru Dinamovih igrača kao i na ono vezano za „slučaj sjedalica“ . Bahato i prepotentno je ignorirao pitanja navijača provocirajući da tobože „zna tko stoji iza nas!“, ali tko? To nije rekao! Blefer, kukavica, manipulator! Uz već poslovičnu prijetnju o „prebijanju mačke“… Valja napomenuti da je Mamić za prijetnje kazneno prijavio dio navijaća iako je evidentno da jedini koji prijeti je upravo on.
Ali zato je nekoliko dana kasnije bio vrlo „hrabar“ u tv- studiju kada je čitao policijske dosjee dvojice poznatijih Boysa i time po zna koji put bez posljedica po njega prekršio zakon. Naravno da nije ni pomislio odgovoriti na logično pitanje novinara: „Od kuda mu to?“. Nema veze, mi znamo! Podsjetimo, da Mamić ima itekako dobre veze u policiji (npr. bivši načelnik zagrebačke policijske uprave Marijan Tomurad je na posljednjoj skupštini kluba postao skupštinar) i pravosuđu evidentno se moglo zaključiti nakon što je verbalno, a umalo i fizički napao policajce po svršetku zagrebačke utakmice protiv Malmoa (kolovoz 2011., 4:1) te noć proveo u stanici ali za razliku od ostalih običnih smrtnika“ (navijača) za to kazneno djelo nije „popio“ ni zabranu pristupa utakmicama, a kamo li zakonski primjerenu- kaznenu prijavu!
KRAH U LIGI PRVAKA I RAZOTKRIVANJE SUDAČKE MAFIJE
Nakon sramotnih rezultata i nastupa u Ligi prvaka, a te brojke koje su nažalost ionako poznate naprosto nemamo snage napisati, Mamić je pogodite- jednostavno smijenio Krunu Jurčića. Bilo je to nakon poraza od Lyona u Maksimiru 1:7, a da li je normalno da momčad u drugom poluvremenu primi šest komada od kluba kojem za prolaz grupe u LP treba pobjeda od barem pet pogodaka razlike- prosudite sami…
Ubrzo nakon nezapamćene blamaže u Ligi prvaka i optužbi iz Ajaxa da je Dinamo pustio Lyonu, domaći nogomet je potresao novi skandal – dva čelna čovjeka sudačke organizacije HNS-a uhićena su nakon što su od tadašnjeg predsjednika Hajduka Hrvoja Maleša uzeli 30 000 eura u označenim novčanicama “za pošteno suđenje”. Maleš je “akciju” odradio u suradnji s USKOK-om i osječkom dvojcu određen je pritvor.
Ne treba posebno naglašavati koga je taj skandal najviše pogodio i tko je bio šef spomenutom dvojcu te ubrzo kreće prozivanje Maleša “drukerom” i “špijunom”, a Mamić mu posvećuje jednu od svojih presica na kojoj „u svom stilu“ poručuje kako on nikada ne bi napravio to što je napravio Maleš te da je s tim potezom samo naštetio svojima. Nije rekao razlog zašto je istjerivanje kriminalaca i mafijaša koji namještaju utakmice štetno za bilo koji od klubova, ali kasnije će se ispostaviti da je to u velikoj mjeri istina jer je klub USKOK- ovog „agenta“ bio brutalno pokraden u nekoliko susreta kako tijekom proljeća 2012., a još izraženije na početku sezone 2012./ 13.
SUMRAK HRVATSKOG NOGOMETA
Nastavak sezone u proljeće 2012. nije donio nikakve specijalne promjene osim jačanja represije prema BBB i još više maltretiranja pojedinaca iz redova grupe na osobnoj razini. Borba s tribina nastavljena je uz evidentan pad brojnosti kako zbog represije tako i zbog sve goreg osjećaja dolaska na utakmice u kojima je unaprijed poznat ishod, gdje igrači po naredbi ne smiju „doživjeti“ navijače, a atmosfera se svodi gotovo pa isključivo na vrijeđanje Mamića. Doslovce se tijekom devedeset minuta igraju dvije tekme istovremeno, jedna na terenu, a druga na relaciji Sjever- Zapad s kojeg na svakoj utakmici dopiru zvuci pojedinačnih zvižduka ili truba kojima se koriste članovi Mamićeve radne zajednice kako bi neutralizirali uvrede koje s ustrajnog Sjevera dopiru do „gazdinih“ uši.
A isti taj „gazda“ u to vrijeme ponovo počinje „srbovati“ s jasnim interesom proguravanja ideje o regionalnoj „jugo- ligi“ te po tko zna koji put dokazuje da mu na putu do ostvarenja njegovih novčanih interesa apsolutno ništa nije sveto, njegovoj prozirnoj retorici unatoč. U kontekstu toga, skidanje pred Lepom Brenom, „pevaljkom“ koja je za vrijeme rata zabavljala četničke spodobe na okupiranim područjima Hrvatske, govori više od bilo kakvih riječi…
Atmosfera uopće oko hrvatskog nogometa doseže najnižu moguću razinu uslijed svijesti da njime apsolutno upravlja Zdravko Mamić što je vidljivo ne samo po pitanju sudačke afere nego i po otvorenom kadroviranju unutar HNS-a koje on provodi prema vlastitim interesima. Bez imalo prikrivanja Mamić najavljuje budućeg izbornika reprezentacije kao i „prvog“ čovjeka HNS-a što dovodi do zaključka da je nakon Maksimirske lakoćom pokorio i Rusanovu! Naravno, jedini koji se tome hrabro i otvoreno suprotstavljaju su Bad Blue Boysi koji za vrijeme odigravanja utakmice protiv Zadra u Maksimir na kojoj nije bilo gledatelja, dolaze pred stadion te uz istaknute poruke i paljenje lampaša jasno daju do znanja javnosti o istini o stanju u najvećem hrvatskom klubu ali i u hrvatskom nogometu uopće. U tu svrhu skupina Boysa uputila se potom i do sjedišta HNS-a u Rusanovoj ulici te tamo ponovila ritual paljenjem svijeća i postavljanjem poruke na zgradu. Mamićeva medijska mašinerija iste večeri po svršetku utakmice u javnost podvaljuje laž da su BBB ispred stadiona napali redare uz prijetnje noževima.
Samo dan kasnije stotinjak Boysa je prema ranije zamišljenom scenariju došlo navijanjem popratiti utakmicu Dinamovih „Zagića“ (najmlađa uzrasna kategorija), a direktor stadiona tada objašnjava navijačima da je za tu laž u vezi „noža“ kriva djelatnica Mamićeve PR-službe koja je natjerala redara da spomene prijetnju nožem u izvještaju te pokazala taj izvještaj novinaru koji je to odmah i objavio.
Nedugo potom, Bad Blue Boysi su sličan ritual “odigrali” i pred zgradom Udruženja hrvatskih prvoligaša gdje je crnom zastavom prekrivena ploča s nazivom te udruge ali i postavljena “osmrtnica” koja obavještava o smrti hrvatskog nogometa za koju su krive “Ubojice hrvatskog nogometa” kako je pisalo na poruci.
Svakako treba naglasiti da su i ostale hrvatske navijačke skupine toga dana istaknule poruke s tom tematikom na svojim utakmicama, a budući da je u to vrijeme bilo aktualno pitanje moguće zabrane organiziranih gostovanja navijačkih skupina, koordinacija istih postigla je konsenzus da u tom slučaju domaća skupina prihvati gostujuću na svom stadionu. Ipak, do toga nije došlo pa se ni taj presedan u svjetskim razmjerima nije dogodio.
Naravno, kompletan taj kaos koji je izazvan u vezi navijača (prekidanja utakmica zbog baklji, prijetnje zabranom gostovanja itd.) imao je za cilj skrenuti pozornost od zakulisnih igara nogometne mafije koja je činila sve, a to radi i danas, ne bi li se održala na vlasti.
A nama navijačima ne preostaje ništa drugo nego (ne) strpljivo iščekivati najavljeno “isušivanje močvare” ili “tamo neke male mafije”! Gospodo, dobili ste mandat- izvolite prijeći s riječi na djela!
PRAZAN MAKSIMIR „SLAVI“, MAMIĆ JE PRVI SAD
Budući da se u travnju navršavala 30. obljetnica Dinamovog osvajanja naslova prvaka bivše Jugoslavije, legendarne 1982. godine, grupa to odlučuje dostojno obilježiti ali nakon što su legendarni šampionski igrači najprije s oduševljenjem prihvatili poziv, jedan za drugim se ipak predomišljaju. Mnogi su se pravdali time da si ne mogu riskirati poslove koji su usko vezani uz domaći nogomet jer- “Zdravka se pita za sve!”, dok je nekolicina njih otvoreno odgovorila da se ne smiju zamjeriti Mamiću jer im je “kruh u pitanju“.
Tu veliku obljetnicu u povijesti Dinama stoga smo obilježili skromno i sami, a na memorijalni turnir “Za sve one kojih nema” odlučili smo pozvati neke od bivših modrih igrača. Ni to nije prošlo bez sabotaže jer su u klubu baš tada odlučili da se odigra revijalna utakmica na Maksimiru između generacije ‘82 i ostalih bivših igrača pa na kraju dolaze samo Šimić, Bišćan, Šokota i Marić koji odbijaju poziv kluba i dolaze na Ravnice gdje se naš turnir održavao.
Istog dana trebala se održati i proslava naslova prvaka jer se igralo zadnje prvenstveno kolo protiv Splita. Kažemo “trebala” jer je na “proslavi” na kraju utakmice ostalo tek oko stotinjak ljudi, a BBB s tribine izlaze u simboličnoj 82. minuti. Nismo željeli niti smo imali što slaviti s klubom s kojim se odavno ne možemo poistovjetiti, a trofeji osvojeni u ovakvoj ligi uz kriminalce koji vode klub i hrvatski nogomet za nas nemaju nikakvu vrijednost. Isto smo napravili i nekoliko dana ranije neposredno prije dodjele pehara za osvojeni Kup!
VRHUNAC REPRESIJE I NEVIĐENA DRAMA U MAKSIMIRU
S početkom nove sezone iz kluba se kontinuirano puštaju tobože “provjerene” informacije o huliganima i teroristima koji žele izbaciti klub iz europskih natjecanja. Tome su doprinijeli i incidenti na pripremnim utakmicama u Sloveniji i Austriji od kojih su mediji ponovno napravili spektakl i posvetili im puno više prostora nego što bi trebali.
Za prvo euro-gostovanje u bugarskom Razgradu ne samo da su iz kluba poručili da ne žele ulaznice za gostujući sektor već su danima huškali lokalnu policiju i bugarske medije da BBB dolaze u rušilački pohod u taj mali gradić.
Od svega toga naravno nije bilo ništa, a unatoč svemu na put kreće oko 200 Boysa ali do stadiona ih se probija samo 50- ak. Utakmica završava bez incidenata, rezultatom 1:1, golom GNK- a u posljednjim sekundama.
Kako bi priča o izbacivanju uoči maksimirskog uzvrata bila što uvjerljivija, preko sjeverne tribine prebačena je zaštitna mreža i dodano još nadzornih kamera čime je tribina dobila naličje logora. Interventna policija tjednima je uvježbavala pražnjenje tribine, a za tu uzvratnu utakmicu sa Ludogoretsom u prodaju je puštena tek trećina ukupnog kapaciteta sjeverne tribine čime se između ostalog trebao steći dojam da se radi tek o šačici izoliranih huligana iza mreže, opkoljenih stotinama “kornjača” koji ih čuvaju.
Na dan utakmice u ranim jutarnjim satima zagrebačka policija odvodi na desetke najaktivnijih članova grupe na informativne razgovore koji su potrajali čitav dan, sve do završetka utakmice. Bitno je istaći da se BBB na informativne razgovore više ne poziva u gradske policijske postaje nego u Odjel za organizirani kriminal u Heinzelovoj ulici. Neki od inspektora tamo iskreno priznaju da ne znaju zašto se oni bave nama i da Mamić ima veliki utjecaj u PU zagrebačkoj koja je, zapravo vrlo značajno, bila isključena iz operacije uhićenja Širića i Djedovića.
Sama utakmica ponudila je dramu o kojoj će se pričati još godinama. Kriminalno lošoj igri Mamićeve momčadi leđa su okrenuli gotovi svi „jednokunaši“ koje je ponovo na lanjsku foru privukao na stadion. Standardni repertoar povika prema Mamiću s prorijeđenog Sjevera skladno je pratilo barem 80 posto ostatka stadiona. Svjedoci sa svih tribina i danas mogu potvrditi atmosferu koja je vladala u tim trenucima kada su obični gledatelji, revoltirani jadnim izdanjem preplaćenih pijanaca pod Mamićevom zaštitom, doslovno na glas priželjkivali ispadanje i Mamićev povijesni debakl.
Ipak, nevjerojatne gluposti primitivnih Bugara i sudac koji je „zaboravio“ pogledati na sat omogućavaju Vidi da spasi „gazdu“ od velike hajke koja mu se spremala ali koja u konačnici ipak ne bi rezultirala njegovim već zasigurno trenerovim odlaskom iz kluba. Jednostavno, nema ga tko smijeniti, a samog sebe zasigurno neće.
Ali zato je u nadolazećim mjesecima represija prema njegovim nezaustavljivim protivnicima poprimila razmjere kakvi vjerojatno ne postoje nigdje u Svijetu.
Uvertira uzvratne utakmice sa Sheriffom u 3. pretkolu LP donijela je i oko tisuću policajaca na ulicama koji su po cijelom gradu privodili i maltretirali sve što imalo nalikuje na navijača, a od te utakmice Mamić koristi i tzv. “crne liste”, tj. popis od najprije 50-ak “nepodobnih” navijača koji ne smiju ući na Maksimir, niti na jednu od tribina bez obzira što nemaju nikakvu sudsku zabranu ili mjeru opreza.
Na naše traženje da nam barem dostave popis da možemo obavijestiti one koji su na popisu da ne kupuju karte i da ne putuju u Zagreb (budući da su neki i iz drugih gradova pa i inozemstva) klub opet ignorira. Vjerojatno jer su popis dobili protuzakonito uz pomoć svojih kanala u PU zagrebačkoj.
Kao odgovor na cijelu tu brutalnu represiju te pokušaje da se BBB obeshrabre, a na koncu i unište stiže nekoliko baklji koje padaju na travnjak tijekom drugog poluvremena utakmice. Baklje su doletile s istočne tribine te su bile odgovor na sve pokušaje Mamića i kompanije da nas se zaustavi i uništi ali i jasna poruka da uzmaka- NEMA!
Nije to bio pokušaj izbacivanja jer na koncu do toga nije ni došlo, uostalom BBB nikada u povijesti nisu izbacili klub iz europskih natjecanja, a već smo i u 1. feljtonu ali i puno ranije podsjetili javnost na to- tko jest!
Na uzvratnu utakmicu protiv Maribora nisu mogli doći Dinamovi navijači (izuzev radne zajednice i nekolicine podobnih) jer je “gazda” tako odlučio, naravno u paranoidnom strahu da bi ga jedino “huligani” (jer Slovenci su evidentno bili preslabi…) mogli spriječiti u novom plasmanu u Ligu prvaka koji donosi milijune eura ali i nastavak lanjskog blamiranja kluba…
Na izričiti zahtjev kluba navijačima Dinama nije dopuštan čak niti ulazak u Sloveniju ali ni to nije spriječilo nekolicinu najhrabrijih i najlukavijih da se probiju do stadiona u Mariboru te ulaskom na tribinu kroz klupske prostorije glasno upute Mamiću poznati slogan!
SELIDBA BBB NA ISTOK I MAMIĆEV DEBAKL NA OTVARANJU LIGE PRVAKA
Ubrzo potom, potaknuti uistinu ponižavajućom represijom, maltretiranjem u hodnicima sjevera „gdje kamere ne snimaju“ i gaženjem navijačkog dostojanstva naše grupe i tribine BBB se odlučuju na još jednu tešku i bolnu odluku ali ponovo nužnu- uslijedilo je privremeno napuštanje našeg Sjevera i selidba na tribinu istok. Po prvi puta to se dogodilo na utakmici gradskog derbija GNK- Zagreb.
Također zbog sve jače represije za koju očito ne postoji granica, te zbog sve većeg broja neutemeljenih prijava podignutih protiv članova grupe, BBB po prvi puta u povijesti angažiraju službenog odvjetnika grupe.
No svako zlo kad tad dođe na naplatu, a Zdravko Mamić je to doživio na najbolniji mogući način.
Naime, nakon što je tijekom pretkola prodavao karte za kunu, a potom podigao cijenu za na 200, 300 i 400 kuna, nakon što je BBB uz takve nemoguće cijene pritisnuo i brutalnom represijom, nakon što je ogadio kompletan hrvatski nogomet s našim klubom na čelu, izvukao skupinu ni približno atraktivnu kao lani, uz svijest svih koji imalo razumiju nogomet da se sprema nova rezultatska blamaža- konačni krah Mamićevog vladanja Dinamom i nažalost finalna manifestacija cijelog tog ludila o kojem evo već čitate tko zna koji redak, očitovala se u poražavajućoj brojci gledatelja na utakmici Lige prvaka protiv Porta- 4.683!
I kada smo pomislili da se ipak neće dogoditi ono što su mnogi toliko puta najavili, a to je da će Mamić na koncu svog ludila početi i plaćati ljudima da dolaze na stadion- dogodilo se!
Svi znate o čemu se radi i nema potrebe dodatno reklamirati tu bijedu i sramotu koju mi navijači moramo trpiti isključivo zbog neizlječivosti- JEDNOG LUDILA!
NAKON SVEGA NAPISANOG U OVA TRI DIJELA MOŽEMO SAMO ZAPITATI- JE LI SADA VALJDA SVIMA JASNO:
ZAŠTO SMO PROTIV NJEGA?
ZA ŠTO SE BORIMO?"