Bili su to hrvatski dani usred Beograda. Cibona je u polufinalu sredila Crvenu zvezdu, a Cedevita onom ludom tricom Nolana Smitha pobacala partizanovce po parketu od očaja. Dva dana kasnije u hrvatskom finalu "vukovi" su nošeni Darijem Šarićem prvi i jedini put osvojili trofej ABA lige, koji je Toranj punih pet godina "ukrašavao" kao zadnji sve do prošlog proljeća kada su nakon šest godina Cedevitine dominacije postali prvaci Hrvatske.
POGLEDAJTE VIDEO:
I, onako usput, u Beogradu su osvojili ulaznicu za Euroligu. U koju je ušla i Cedevita kao finalist, pa je Hrvatska trebala gledati dva kluba među elitom. Može li bolje? Cibona je, međutim, svoje mjesto, brižno poput najboljeg roditelja, prepustila Crvenoj zvezdi jer si takav "izlet" nije mogla priuštiti. Štoviše, nekoliko mjeseci kasnije pokrenula je predstečajnu nagodbu spašavajući živu glavu pred dugom od 40 milijuna kuna. Jer pod Tornjem više nije bilo ni struje, a dugovalo se i - pogrebnim poduzećima. I još se duguje vjerovnicima kojih je tek 2014. bilo 217.
Danas, šest godina kasnije, dok Crvena zvezda ima najveći proračun u svojoj povijesti, a Cibona, kako je to rekao njen trener Ivan Velić, dva tri puta manji od crnogorskog Mornara. Čiji je, ako vas zanima zbog računice, 4,5 milijuna eura. Kluba za koji "dojučer" nitko nije ni znao, neka se ne uvrijede u Baru, i čiji vlasnik Đoko Pavićević, kako su to lijepo "razotkrili" srpski mediji, želi ući u Cibonu. Što neće niti može, barem će tako reći Cibonin direktor Domagoj Čavlović. Nekako će drugačije morati s ovog dna na kojem se nalazi kad se makne van hrvatskih granica. Za početak vratiti se opet u Europu i vratiti europsku košarku, koja je s Cedevitom nestala, u Zagreb.
U toj Europi Crvena zvezda igra i ravnopravno se nosi s najboljim europskim klubovima, koji su u Draženov dom dolazili zadnji put prije devet godina. Gledalo se Fenerbahče, Barcelonu bez ikakve nade da će se opet, a sada, pak, tko zna koju godinu zaredom, u zadnjim kolima spašavanje ostanka u ABA ligi. U društvu Mege, Igokee, Krke... Pa usputno u domaćoj ligi i poraze od Zaboka, Gorice...
Cibonini navijači i danas, da ih pitate, ne bi vam znali reći koja je klupska vizija, koja je strategija, koji su ciljevi... Ma, budimo realni, ne bi vam znali reći ni tko je Cibonin predsjednik koji je prošlog kolovoza najavio "svijetlu budućnost". A naravno da ne bi kad to ne znaju ni oni koji su zaduženi za stvaranje istih, pa zbog 500 eura puste Roka Rogića ili ne znaju što bi s najboljim kadetom Europe Rokom Prkačinom, ali zato se nižu očajni Amerikanci za Amerikancem. Ako i postoje, onda su nevidljivi i neopipljivi poput dobrog duha Kaspera. A ako su to i dalje komešanje po dnu regionalnog košarkaškog društva, u kojem bi Cibona mogla ostati jedini hrvatski klub čime bi ono izgubilo i zadnji smisao, onda je to veći poraz od bilo kojeg koji je nekadašnji zagrebački ponos doživio na parketu... Nažalost.