To je to što me zanima!

Legende 'kockastih': Bit ću tu i ako samo treba nositi vodu...

Meni je sam dolazak u reprezentaciju najveća sportska čast koju sam doživio. Ako sam potreban samo da nosim vodu, tu sam, rekao je jednom prilikom Joe Šimunić
Vidi originalni članak

Josip Šimunić više neće odigrati niti jednu utakmicu za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a dosad je za nacionalnu vrstu nastupao 105 puta. Iznenadan prekid karijere zbog Fifine kazne neće i ne može umanjiti ocjenu o Šimunićevom doprinosu Hrvatskoj za koju je tako uspješno igrao još od 2001. godine.

Debitirao je za "kockaste" 2001. godine na turneji po Južnoj Koreji protiv domaćina. U momčad ga je uveo tadašnji izbornik Mirko Jozić i sljedeće godine ga odmah poveo na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji. Odmah se pokazao kao istinsko pojačanje u zadnjoj obrambenoj liniji.

Dijete hrvatskih iseljenika iz daleke Australije odmah je pobralo i simpatije naše javnosti. K tome, Šimunić je plijenio i izvrsnom tehnikom, posve neuobičajenom za obrambenog igrača. Njegovi treninzi i zagrijavanja bili su osebujni. Primjerice, dok su igrači imali prije treninga obavezu pretrčati nekoliko krugova oko igrališta, Šimunić bi obavljao to trčanje, no s loptom  u nogama koju je 'rolao' i gurao ispred sebe, vježbajući finte u pokretu.

- Od djetinjstva sam puno radio s loptom, objašnjavao je Šimunić. 

- Puno sam uvijek polagao na tehniku.

Tvrdi se da u Australiji postoji video snimka samostalnog Šimunićevog treninga na kojem je s loptom radio doslovce iste majstorije kao Brazilac Ronaldinho.

Suigrači su Josipa ili Joea, kako su ga zvali, odmah srdačno primili. Postao je nezamjenjivi član reprezentacije. Čuvao je i borio se s najboljim napadačima današnjice i rijetko u kojem duelu je ostao nadmudren, poražen. "Tukao" se protiv Rooneyja, Henryja, Messija, Adriana, Kake, Ronaldinha, Viduke, Müllera...

Reprezentaciju je uistinu doživljavao kao svetinju. Jednom je tako izjavio:

- Dolazit ću u reprezentaciju pa čak ako moram biti i zadnja rezerva. Meni je sam dolazak u reprezentaciju najveća sportska čast koju sam doživio. Ako sam potreban samo da nosim vodu, tu sam.

Igrao je Joe za Hrvatsku svim srcem, igrao je toliko uporno da s terena nije izlazio ni kada bi dobio dva žuta kartona. Izašao bi tek nakon trećeg žutog kartona. Da, zbilo se to u dvoboju svjetske smotre u Njemačkoj 2006. godine protiv Australije. Engleski sudac Graham Poll napravio je veliku pogrešku i nakon drugog žutog kartona za Šimunića nije izvadio crveni karton. Šimunić je hladno ostao u igri, sve dok nije treći puta požutio, a tek tada se Poll sjetio izvaditi i crveni karton.

Neki dan je i sam izbornik Niko Kovač pohvalio Šimunića za sav doprinos reprezentaciji, istaknuvši kako bi podmetao leđa kada bi bilo najteže. Spomenuo je Kovač situaciju iz beogradske utakmice protiv Srbije u kvalifikacijama za Brazil, kada je Josip prekršajem za crveni karton zaustavio suparničkog napadača u naletu prema hrvatskom golu.

- Da je postignut taj gol, Hrvatska ne bi vidjela ni dodatne kvalifikacije - podsjetio je Kovač.

Zbog svoje borbenosti i zalaganja na svakoj utakmici, Šimunić je bio ljubimac navijača.  Ipak, znao je ponekad iskočiti iz kože pa se tako silno naljutio na izbornika Slavena Bilića nakon što nije odigrao niti jednu utakmicu na Euru u Poljskoj i Ukrajini prije dvije godine.

Mnogi su mislili da već tada Šimunića više neće biti u reprezentaciji.  No s novim izbornikom Štimcom i Šimunić se smirio pa opet zaigrao u hrvatskom dresu. Računao je na njega i Niko Kovač, zacijelo bi ga vodio u Brazil. Uostalom, godinama su Niko Kovač  i Josip Šimunić uspješno igrali u berlinskoj Herthi...

Hrvatski nogometni savez mu je nakon Fifine suspenzije obećao oproštajnu utakmicu.

Idi na 24sata

Komentari 110

  • Lijepo vrijeme 03.06.2014.

    Hrvataska!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

  • samoširoki 01.06.2014.

    Joe je legenda a Jovanovića odlazi u ropotarnicu povijesti. Za dom!

  • Tone 01.06.2014.

    Ugodna promjena ! Konačno se nekoga cijeni zbog njegovih vrlina a ne mana, dok se nažalost i u ovim komentarima one koji drugačije misle ocrnjuje zbog njihovih "mana". Svi ljudi imaju vrline i mane. Mislim da su vrline puno važnije i vrijednije od mana. Nažalost neke mane nas ograničavaju. Napr.: invalid nemože i "nesmije" biti regularan sportaš (i to je logično !?). Druge mane imaju i drugačija ograničenja.

Komentiraj...
Vidi sve komentare