Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri Svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag ostavila je 1998. godine, kad je osvojila broncu. Za vas smo pripremili osvrt na legende "kockastih" koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te u Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende "kockastih".
Bez Roberta Jarnija čuvena generacija "vatrenih" ne može se ni zamisliti, a isto je posve jasno da na svjetskoj smotri u Francuskoj 1998. godine bez lijevog bočnog hrvatskog vihora od bronce ne bi bilo ništa.
Jarni je odigrao svih sedam utakmica u Francuskoj, istrčao uz lijevu crtu desetke kilometara, tukao se u obrani, probijao u napadu... A za sav trud nagrađen je u antologijskoj utakmici i pobjedi 3-0 protiv Njemačke. Naime, on je probio obranu "elfa" u sudačkoj nadoknadi 1. poluvremena. Loptu koja mu se približavala pažljivo je odmjerio, dotaknuo punom nogom i s više od 20 metara pogodio malu mrežu lijevog kuta njemačkog golmana. Bio je to vrhunski gol koji je tih dana bio i "play of the day" na američkoj televizijskoj postaji CNN.
Nakon što je vidio kakav je gol zabio, Robert Jarni je kleknuo, zaplakao i lice prekrio rukama. Kao da nije vjerovao što mu se događa. Te su njegove suze radosnice obišle svijet u fotografiji. Samo dvije-tri sekunde kasnije Jarnija je svojim tijelima zatrpala kompletna hrvatska postava. Svi su se bacili na njega napravivši slavljeničko klupko na terenu, a istovremeno su domovinom odjekivale slavljeničke eksplozije...
Njemačka je u toj utakmici načeta Jarnijevim projektilom, kasnije su je rastavili poput igračke još Vlaović i Šuker...
Mnogi su za igrača utakmice protiv Njemačke proglasili baš Jarnija, no dotični je bio možda i najbolji lijevi bočni cijelog natjecanja. Samo da nije pogriješio kod drugog gola Francuza u polufinalu.
- Osjećao sam se moćno tih dana. Kad mi je protiv Njemačke lopta dolazila ususret, bio sam siguran da ću pogoditi. Činilo mi se kao da ja s loptom putujem prema mreži. To se ne može zaboraviti, ni taj gol, niti ti dani... Jesmo li mogli više? Mislim da jesmo, možda nam je malo nedostajalo iskustva. Kao da smo se u polufinalu protiv Francuske malo i uplašili uspjeha. Držali smo Francuze u šah-matu, a sami smo ih vratili u igru. No silno sam bio ponosan kako nakon svega nismo posustali. U dvoboju za broncu protiv Nizozemaca već smo bili iskusniji, tada takve greške nismo ponavljali - rekao nam je svojedobno Jarni.