Lino Červar pomalo postaje nervozan. Dok čeka da ga čelnici HRS-a kontaktiraju oko angažmana na klupi Hrvatske, u Makedoniji je sazvao press-konferenciju da bi utišao glasine da je već sve dogovorio i da je prošlog vikenda, uoči utakmice njegovog Metalurga i Veszprema u SEHA ligi, razgovarao s dojučerašnjim i aktualnim hrvatskim reprezentativcima o njegovom povratku.

- U danima nakon Svjetskog prvenstva imao sam oko stotinu poziva, što makedonskih što hrvatskih novinara, da kažem nešto na tu temu. Iskreno, ne želim nikome ništa govoriti. Čekao sam press-konferenciju kako ne bih ulazio u nekakve tv-novele i predstave kroz medije. Imam 66 godina, ne bi htio da se u ovim godinama netko sa mnom zafrkava. Imam svoje stavove. Već sam osmu godinu u Makedoniji. Trener sam 40 godina, a i nakon tih 40 godina i dalje sam posvećen poslu koji radim. Nikome na svijetu ne priznajem da je više posvećen poslu od mene. Radio sam u četiri države. Moji najveći rezultati nisu medalje, a imam ih više od Rivere, naprimjer. Izrastao sam kao trener u maloj sredini, na periferiji, na kraju grada. Ne u Zagrebu, nego u malom mjestu. Zadovoljan sam što sam uspio u malom mjestu. Moji najveći uspjesi nisu medalje, već to što sam izgradio dobre igrače i velike radnike koji su ostvarili goleme rezultate, a bili su djeca ulice. To je moj cilj kao treneru – rekao je Červar pa nastavio.

- Da se ja 66 godina nudim Hrvatskoj? Pa to bi bilo čudno. S medaljama koje sam osvojio mnogi me vjerojatno i žele. Osmu godinu sam tu. Onima koji me poštuju u Hrvatskoj, ili bilo gdje u svijetu, ne trebam ništa objašnjavati. Svatko ima svoju biografiju, dostupnu svakome. Ne treba se o tome puno pričati, ona govori sama za sebe. I nema onoga koji će mi oduzeti pravo da ja volim svoju prvu domovinu Hrvatsku i moju drugu domovinu Makedoniju. Makedonija je moj drugi dom. Logično je da se moje ime povlači, ali tvrdim – ni s kim u Hrvatskoj nisam imao službeni razgovor da postanem izbornik. Zašto? Zato što poštujem svoj klub Metalurg i Minču Jordanova, koji je najzaslužniji što sam došao u Makedoniju. Kao i Živko Mukaetov, prvi čovjek Makedonske rukometne federacije koja mi daje veliku podršku. Ne želim razgovarati s Hrvatskom ako još nisam razgovarao s mojim klubom ili makedonskim savezom. Slike iz Veszprema koje su objavljene najviše su me pogodile, kao da sam kriminalac! Pa u Veszpremu je pet mojih igrača. Igrača s kojima sam osvojio zlato. Ne bih ja danas bio Lino Červar da nije bilo tih dečki. Hrvatsku sam vodio u 157 utakmica, i onda da se ne pozdravim sa svojim sunarodnjacima? Nije ispoštovana moja privatnost, a nju treba poštivati. Moj su dom i Hrvatska i Makedonija i to će tako i ostati – zaključio je Červar.