Roger Federer (36) ulaskom u polufinale ATP-turnira u Rotterdamu prošli tjedan postao je najstariji broj 1 ATP-ljestvice, a važan kotačić u tom uspjehu najuspješnijega tenisača u povijesti s 20 Grand Slamova svakako je njegov trener, bivši hrvatski as Ivan Ljubičić, koji s njim radi od kraja 2015.
- Ako želite išta postići u tenisu, morate biti spremni za putovanja. Sport je takav, ne možete samo sjediti kod kuće. Najveća razlika (u odnosu na vrijeme kad sam igrao, op.a.) je da sam stvarno kod kuće kad dođem kući. Ne moram trenirati ni raditi išta drugo i provodim kvalitetno vrijeme sa suprugom i djecom - rekao je Ljubičić.
Igrač mora biti šef
Banjolučanin se umirovio 2012., a otad je radio s Tomášom Berdychom, Milošom Raonićem i Federerom, s kojim je ostvario sjajan uspjeh u timu s dugogodišnjim Rogerovim trenerom Severinom Lüthijem. Otkrio je i kako radi s velikim FedExom.
- Kod treniranja na najvišem nivou morate puno slušati. Najvažnije je razumjeti igrača. Slušati na početku, ali slušati i općenito kako biste razumjeli i konačno pomogli igraču. Kad s igračem počinjete raditi sredinom sezone, kao što sam ja s Milošom, ne možete samo uskočiti i reći "Želim promijeniti sve jer sam ja to ovako učinio". Mislim da to tako ne funkcionira - poručio je Ljubo i dodao:
- Vidite, kad trenirate igrača koji je neko vrijeme na touru, on ima svoje obrasce igre, ideje i razmišljanja na puno stvari, a vi morate odabrati ono što će imati najvećeg utjecaja na njegovu igru ili rezultat. Najveća razlika između treniranja i igranja je da je ovdje igrač šef. Igrač mora biti mentalno jak i vođa jer on na terenu donosi sve odluke. Kao trener morate svoj ego staviti na stranu i biti sigurni da ste dali sve što igrač treba kako bi igrao bolje i bio bolja osoba.
Rezultat mora doći odmah
- Kod treniranja Miloša ili Rogera nikad nisam razmišljao o kratkoročnom ili dugoročnom učinku. Mislim o tome kako ću poboljšati igrača, kako nešto može biti bolje, što mogu učiniti. Istina je da neće biti dugoročnih ciljeva ako nemaš brzi rezultat. To je zeznuto. Velik je i faktor sreće jer na početku moraš dobiti rezultate i povjerenje igrača. Bez obzira na to koliko igrač vjeruje treneru, ako rezultata nema nakon nekog vremena, onda se pojavljuju svakakvi problemi - rekao je Ljubičić za službene stranice ATP-a.
Ivan je kao igrač osvojio deset ATP-turnira i jedno vrijeme bio treći igrač svijeta, a najveći mu je uspjeh karijere, uz brončanu medalju u paru na Olimpijskim igrama 2004. s Mariom Ančićem i trijumf u Davisovu kupu 2005., osvajanje Mastersa u Indian Wellsu 2010., kad je na putu do trofeja nanizao Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Andyja Roddicka.
- Kao igrač činite sve što hoćete. Kao trener morate se držati po strani puno vremena. Treniranje je najbliže igranju tenisu, volim to i taj adrenalin. Osjećaji su ponekad vrlo jaki, ali nikad neće biti kao oni igrača, kad pobjeđuješ ili gubiš. Ne možete to usporediti. Osjećaji su slični, ali smanjena intenziteta.
- Kao trener, morate imati poštovanja prema igraču. Iskustvo može biti nešto što ste osobno prošli ili gledali na televiziji. To su dvije različite stvari. Ne kažem da ćemo ja i igrač koji se nije natjecao na najvišem nivou reći dvije različite stvari, ali uvijek želim nešto istaknuti i djelovati. Ne govorim puno i igrači koje sam trenirao to mogu potvrditi. Ako nešto kažem, držat ću se toga.
Nekad je bolje da igrač sam pogriješi
Ljubičić je cijelo vrijeme svoje 15-godišnje igračke karijere radio s istim čovjekom, Talijanom Riccardom Piattijem, a u prelasku na trenerski posao pomogao mu je jedan bivši Federerov trener.
- Sjećam se kad sam razgovarao s Paulom Annaconeom dok sam još igrao i pitao ga "Kako je biti trener?". Bio sam znatiželjan i rekao mi je da je najvažnije slušati. Morate se poboljšavati kao trener, slušati, učiti, gledati okolo jer nikad ne znate koja bi vam informacija mogla biti od koristi.
- Najteži je dio znati gdje je granica. Kada pustiti ili uskočiti i reći nešto. To je vjerojatno najkompleksniji dio posla. Kao trener, ne smijete biti sebični, to jednostavno ne funkcionira. Morate razumjeti, a čak je i bolje za igrača da pogriješi kada napravi nešto suprotno od onoga što mislite. Igrač ulazi na teren i pobjeđuje mečeve. Prošao sam puno različitih uloga u karijeri, ali uvijek sam vjerovao da igrači vode glavnu riječ - zaključio je Ivan Ljubičić.