Tučnjave, grubosti, prekršaji na rubu isključenja, loši travnjaci... Sve je to Luka morao proći 2003. Uspio je. A puno mu je pomogao Ivica Džidić, njegov prijatelj iz juniora.

- U Zagrebu smo živjeli u istom kvartu, na Ravnicama, hranili smo se u Dinamovom restoranu. Isti dan smo potpisali stipendijski ugovor - prisjeća se Ivica Džidić, nogometaš koji je obilježio početak Lukine karijere.

- Luka je godinu mlađi od mene. Trener Štef Deverić u našu je momčad pozvao nekoliko mla??ih igrača, Modrića, Ćalu i Cindrića, pa smo 2001. krenuli zajedno. S juniorima Dinama smo osvojili kup. Igrali smo i za mladu momčad Dinama, koju je vodio Ilija Lončarević. I u toj smo ligi bili prvi. Isti smo dan 2001. potpisali profesionalni ugovor.

No 2003. iz kluba dolazi direktiva da Džidić, Landeka i Modrić moraju u Zrinjski. Iako je to značilo da ih se Dinamo želi riješiti, mladi i talentirani igrači nisu gubili volju. Odlučili su spasiti Zrinjski od ispadanja iz prve lige BiH. Onako sitan i krhak, Luka nije djelovao kao netko tko se može nositi s “drvosječama” u BiH ligi. No opet mu je Ivica pomogao.

- Dinamo je kontaktirao sa Zrinjskim i dobili smo ponudu za posudbu. Ja sam Mostarac, pa mi to nije toliko teško palo. Kad smo krenuli u Hercegovinu, rekao sam Luki da se ne brine, da sam ja iz Mostara i da mu nitko ništa ne smije. Kad su ga navijači prvi put vidjeli, govorili su da neće uspjeti, bojali su se da će ga udarati jer je nizak.

I u Mostaru su bili nerazdvojni, a Ivica ga je prihvatio kao brata. I njegova obitelj.

- Nije mu smjelo ništa faliti. Dolazio je kod mene na ručak, uživao u obiteljskim specijalitetima. Bili smo zajedno 24 sata, moja ga je obitelj prigrlila kao sina. Takvi smo mi, kod nas gostu ništa ne smije nedostajati - kaže Džidić.

Od stipendijskog ugovora Luka nije mogao kupiti auto.

- Bili smo na roštilju kod mog prijatelja Nina Slezaka. Luka je gledao njegov Mini Morris i rekao mi: ‘Ivica, ako ću jednom zaraditi od nogometa, kupit ću si ovakav auto’. Nino ga je pogledao i rekao: ‘Evo, tu su ključevi, darujem ti ga. Kupit ću novi’. Bio je dobrostojeći pa si je mogao priuštiti. Luka je bio ponizan, pošten. Samo je rekao: ‘Ne, hvala. Ali jednom ću ga kupiti’. Evo, vidite, htio je Mini Morris, a danas vozi Space Shuttle - zaključio je vrlo pristojni Džidić i zaželio Luki sreću u finalu.