Portugalac Machado trebao je biti veliko pojačanje za Dinamo. 'Radilica' iz nogometno potkovane zemlje trebala je tehnički biti besprijekorna, a trkački pokrivati sve što Dinamovi 'fantazisti' upropaste. Međutim, iako je bilo par bljeskova, većinom centaršuteva te poneki gol iz slobodnog udarca, Machado nije pokazao praktički ništa, a publiku jednostavno nitko ne može prevariti i nakon još jedne loše partije stigli su i glasni zvižduci. Nije, naravno, Machado jedini koji je bio loš protiv Moldea. Zapravo, toliko osporavani Sigali i Pivarić konačno su odigrali dobru utakmicu za 'modre' i bili jedini koji su zadovoljili. Pokušavao je i trudio se Pjaca, no sada se od njega ipak već više očekuje. Machado je na izlasku s terena dobio glasne zvižduke na koje je odgovorio  srednjim prstom i tako dodatno naljutio navijače koji su posebno osjetljivi na 'masno' plaćene strance koji se ili ne trude ili ne pokazuju nikakvo znanje i talent u Dinamovom dresu. 

Iako je Machadov slučaj najgori u odnosu nekog stranca ili pak domaćeg igrača s publikom, slučajeva u kojima poneki igrači nisu 'sjeli' tribinama Maksimira bilo je i ranije. 

Zagrebački navijači često su objeručke prihvatili i pridošlice iz najljućeg rivala, splitskog Hajduka, a ti igrači su im znali uzvratiti zalaganjem na terenu. Primjerice Joško Jeličić je na utakmici Dinamo - Segesta (4-0) bacio dres na izlasku s travnjaka jer je trener Kranjčar odlučio da Viduka puca penal kod rezultata 2-0 ne bi li zabio hat-trick, a to je Jelu pogodilo jer je inače on izvodio penale. Teško je bilo i Marku Viduki kojeg su navijači uzeli na zub nakon što promašio gol s četiri metra protiv Ajaxa. Od tada na svakoj su mu utakmici zviždali, a sve je rezultiralo odlaskom iz Dinama u Celtic. Kada su u pitanju stranci bilo je i bacanja dresova, svakojakih dobacivanja te prostačenja. 

Anderson Costa - 'mržnja na prvi pogled'

Nekako se kao najgori nameće Brazilac Anderson Costa. Najpoznatiji Dinamov promašaj kupljen je pod čudnim okolnostima za 800 tisuća eura od brazilskog Vasca i onda pušten besplatno u Bahiju. Tom Brazilcu je jedini transfer u karijeri bio upravo taj u Dinamo, nitko drugi za njega ništa nije platio. U Dinamu je izgledao kao igrač koji je apsolutno nepripremljen i kojem dres Dinama ništa ne znači i koji je došao tek da zaradi novce. Tribine Maksimira nisu ga jednostavno mogle smisliti i bila je to zapravo 'mržnja na prvi pogled' jer tako 'masno' plaćeni igrač morao bi davati više. 

Treba li stranac igrati u bilo kojem hrvatskom klubu, on tada jednostavno mora biti dvostruko bolji od domaćeg igrača. No, ako je Anderson bio skup, što reći za gore spomenutog Machada. Dinamo je za Machada platio čak 1,8 milijuna eura. Najviše je plaćen jedan Junior Fernandes (2,75 mil. €), a ni on već dugo ne pokazuje igre koje se od njega očekuju. Soudani je jedno vrijeme bio daleko najbolji igrač Dinama, a kupljen je za 900 tisuća eura. Taravel je primjerice plaćen 1,6 milijuna eura, a jedan Pinto okruglih milijun eura. No, ti igrači nisu pokazali nepoštovanje prema Dinamovom dresu i Dinamovoj publici. 

Cleyton - 'obiteljski čovjek' koji je potjeran zbog tučnjave

Sjetimo se primjerice Cleytona. Čovjek je odmah po dolasku u Dinamo rekao: 'Oženjen sam Marijom iz Grčke, a sin, Marko, ima četiri godine. Obiteljski sam čovjek. Mislim da je za igrača jako važno biti sretan van terena, a ja mogu biti sretan samo ako je moja obitelj sa mnom. Uostalom, znam da Dinamo ima odličnu školu pa je ovo sigurno najbolje moguće mjesto da mi sin počne trenirati nogomet'. A znate li zašto ga je Mamić potjerao? Zbog tučnjave u noćnom klubu. 

Znao je i Mamićev ljubimac, 'filho' Sammir iritirati maksimirsku publiku, no on je za razliku od spomenutih Dinamu dao jako puno. Godinama je bio 'nevjerojatni talent' kojeg su treneri trpjeli samo zbog Zdravka Mamića, ali je i on na kraju morao otići zbog brojnih kršenja discipline. Navijači su oko njega bili podijeljeni, bilo je tu svega, od ljubavi do mržnje.

Etto, Cufre, Ibanez... potpuno drugačija priča

Nakon incidenta s Machadom treba vidjeti koliko će se i dalje u Dinamu dovoditi igrače koji su 'sumnjivog podrijetla' i još sumnjivijeg potencijala. Sjetimo se kako su u 'modrom' dresu' izgledali Mykulenas, Rassmussen... No da ne bi svu krivicu svalili na strance i Dinamove navijače optužili da ne vole nikoga tko nema hrvatsku putovnicu izdvojili smo i nekoliko dobrih primjera. Recimo ljubav prema Kochu, Ettou, Cufreu, Ibanezu, Tonelu i naravno Eduardu da Silvi procvala je gotovo na prvi pogled. No takve je u posljednje vrijeme teže pronaći, nego ove spomenute prije njih. 

Čale dobio proljev svaki put kada je morao na Maksimir

Za kraj spomenimo i kako nisu samo stranci znali 'zapeti za zub' izbirljivim maksimirskim tribinama. Tako je jedan Kristijan Polovanec bez nekog posebnog razloga toliko mučio navijače koji ga nisu mogli smisliti u 'modrom' dresu. Hrvoje Čale jednom je prilikom rekao da su ga navijači toliko mučili da je dobivao proljev svaki put dok je morao istrčati na Maksimir. Alen Halilović je kao 17-godišnjak bacao rukavice i odbijao obući klupski gornji dio trenirke kada bi ga trener izvadio iz igre, no njemu su se ispadi nekako tolerirali zbog mladosti. Nedavno je i kapetan Arijan Ademi navodno bacio dres nakon što ga je trener izvadio iz igre zbog svađanja sa sucem, no zbog njegovog truda na terenu i srca kojeg uvijek ostavlja na travnjaku, i to je oprošteno. Prešutjeti se zato strancima, kojima dres Dinama znači samo mjesečno povećanje cifre na računu, više nikada neće. Machado je prešao svaku granicu ukusa i ponašanja i za vjerovati je kako bi i drugi, gore spomenuti, mogli uskoro dobiti svoju porciju zvižduka. Priliku za popravak slabih predstava imaju već u utorak na uzvratu protiv Moldea...