Već godinama Sandra Perković može izgubiti samo slučajno. Zato bi sve osim zlata danas bilo prvorazredna senzacija.

- Čujemo se redovito, čule smo se i sinoć. Blaženi WhatsApp! Baš su se pripremali za trening. Dobro je, kao i uvijek, kao da je na pripremama. Odrađivala je svoje rituale da bi bila potpuno spremna - rekla nam je jučer Sandrina mama Vesna.

Obitelj Perković spremna je za današnji finale. Naravno, nije se spavalo ni noćas kad je disk bacala u kvalifikacijama. Bez obzira na Sandrinu lokaciju, na vremensku razliku, obitelj je uvijek uz TV.

- Bez obzira na to koje je natjecanje, uvijek smo jednako uzbuđeni. Imamo jako dobar osjećaj, vjerujemo u nju, a kad je tako, uvijek smo mirni - kaže Sandrina mama.

Iako je satnica ubitačna (večernje kvalifikacije pa finale odmah idućeg jutra), naša heroina se ne buni.

- Ma što bi se bunila? Kako svima, tako i njoj. Kako kaže ona stara izreka, svi su u jednakome grožđu.

Konkurencija je jaka, ali ako Sandra baca kako zna, nitko joj ništa ne može. Ima priliku postati tek druga diskašica koja je obranila olimpijsko zlato. Prije nje to je uspjelo samo Njemici Evelin Schlaak (1976. i 1980.). No kako “ubija” protivnice iz natjecanja u natjecanje, dojam je da bi bez problema dominaciju mogla nastaviti i u Tokiju 2020., pa i na Igrama četiri godine poslije... Sandra je tek prije dva mjeseca napunila 26 godina.

- Može vladati dok god bude zdrava, a cure mogu bacati i u poznim godinama, vjerujem da će i ona - rekla je mama Vesna.

No Sandri je olimpijska medalja draga kao i svaka druga.

- Svaka joj je jednako vrijedna, u svaku je uložila jednak trud. Uvijek daje svoj maksimum, radilo se o državnom prvenstvu ili Olimpijskim igrama.

Sandra je procijenila da će za zlato trebati baciti 70 metara. Ako itko to može, može ona.

Osim Perković, danas će na borilišta još dvije naše atletičarke. Sara Kolak svojevrsna je Sandrina štićenica. Mladoj Ludbrežanki baš je naša legendarna diskašica kupila najskuplje koplje koje postoji, od ugljičnih vlakana, koje će bacati u Riju.

- Nadam se da ću ga daleko baciti, želim dokazati Sandri da nije pogriješila sa mnom - rekla je Sara prije puta.

Andrea Ivančević ništa ne baca nego trči preko prepona na 100 m. Ove je godine četvrtim mjesto na dvoranskom SP-u napravila najveći uspjeh hrvatskog sprinta u povijesti, a lani je na SP-u bila na pragu finala, ali je pala preko pretposljednje prepone.

- Grozno sam se osjećala, prvih par sekundi nisam bila ni svjesna što se dogodilo, samo sam se našla na podu. Suze su krenule, htjela sam natrag na start i ponoviti utrku. Ali to mi je velika motivacija za Rio - rekla je Andrea.