Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov nastavljamo s finalom iz 2013. godine kada je u jedinom njemačkom finalu u povijesti prvi Hrvat zabio gol za europski naslov...
Hrvatska je trobojnica stigla iz Slavonskog Broda na Wembley. Bila je spremna. Kao i toliko puta prije i poslije, Mario Mandžukić ponosno ju je pokazivao svijetu. Osvajanjem najvećih trofeja s Bayernom, Atleticom ili Juventusom, ona je uvijek doletjela s tribine i bila Mandži na leđima i(li) oko pasa.
Sažetak finala pogledajte ovdje
Te večeri na Wembleyu kamera je možda i najviše puta uhvatila Mandžu u pobjedničkom plesu. Te je večeri Bayern postao europski prvak pobjedom nad dortmundskom Borussijom 2-1, a Mandžo je postao prvi hrvatski nogometaš koji je zabio gol u najvećoj klupskoj utakmici na svijetu, finalu Kupa/Lige prvaka. Prije njega učinio je to Robert Prosinečki - za Crvenu zvezdu protiv Marseillea - ali u raspucavanju jedanaesteraca.
Koliko je samo puta u tih 90 minuta vrebao, šuljao se, uvijek bio opasan, jedan je sjajan udarac glavom skinuo Weidenfeller, ubijao je u pojam Subotića, Hummelsa i društvo, a onda je dočekao Riberyjev pas Robbenu i povratnu loptu odličnog Nizozemca, koji se zavukao skroz do linije. Naš je napadač naravno bio na pravom mjestu i ubacio loptu u mrežu za 1-0.
Ruke na ušima kao poticaj navijačima da podivljaju i poljubac grbu kluba. Kao i svakom koji je nosio, a najviše hrvatskom.
Borussia je dominirala u prvom dijelu, Neuer je imao čak pet obrana u prvih 35 minuta, dok su na drugoj strani najopasniji bili Mandžukić i Robben. "Žuti" su izjednačili kad je Dante u stilu kikboksača u trbuh udario Reusa, a nedvojben penal u mrežu je pospremio Gündogan.
Nakon toga odličan udarac Alabe, pa je Lewandowski pogodio strašan gol za Borussiju, ali sudac ga nije priznao zbog prekršaja u napadu, potom je Lewandowski prošao nekažnjen iako je ružno (namjerno?) nagazio Boatenga, Subotić je s gol-linije očistio Mullerovu loptu, Mandžo je pogodio vanjski dio mreže...
Luda utakmica, u kojoj je bilo skoro više udarac u okvir gola (Bayern 9, Borussia 8) nego prekršaja (11 Borussia, 7 Bayern), odlučena je u 89. minuti. Taj maestralni tandem "pljačkaša" (Robbery) presudio je ljutitom rivalu iz Dortmunda. Ribery je petom izbacio Robbenu u for, a Nizozemac je projurio između Borussijinih braniča i majstorski matirao Weidenfellera za 2-1.
Mandžo je nakon posljednjeg sučeva zvižduka silovito skočio na sirotog Juppa Heycneksa, kod dodjele pehara bio je odmah slijeva kapetanu Phillipu Lahmu i stavio ruku na 'uho' pokala. "Moj je!"
Mandžukić se naljutio
U mixed zoni emotivni Mandžo zakačio se s malobrojnim hrvatskim novinarima. Nije opisao svoju radost navijačima jer ga je jako pogodilo što su domaći mediji prenijeli neku vijest talijanskog Tuttosporta. Koja nije bila točna.
Robben je bio službeni, Uefin igrač utakmice, a navijači su izabrali Neuera. Što dosta govori o tome koliko je Borussia bila opasna.
Borussia je do finala imala samo jedan poraz: 2-0 od Reala u polufinalu, nakon pobjede 4-1 u Dortmundu. Dok je Bayern u skupini izgubio od BATE Borisova, pa u osmini finala kod kuće od Arsenala 2-0 nakon pobjede 3-1 u Londonu, ali je u četvrtfinalu i polufinalu pomeo Juventus (ukupno 4-0) i Barcelonu (7-0).
Bio je to jedini njemački finale u povijesti. I to deset godina nakon što je i Bayern sudjelovao u spašavanju Borussije. Doslovno.
Klub iz Dortmunda bio je 2003. na rubu bankrota i Bayern mu je posudio dva milijuna eura.
No, londonskom finalu prethodio je čin koji je rivalstvo gurnuo možda i najdublje ikad. Uoči polufinala Lige prvaka, objavljeno je kako Mario Götze, najveća Borussijina zvijezda, na ljeto za 37 milijuna eura odlazi u Bayern! Navijači "žutih" su podivljali, Götze je proživljavao teške trenutke, a u finalu nije igrao. Zbog ozljede.
Posljednji ligaški okršaj uoči finala završio je 1-1, a Rafinha je isključen jer je udario laktom Blaszczykowskog, nakon čega su se zakačili Jürgen Klopp i Bayernov sportski direktor Matthias Sammer. Također bivša Borussijina legenda koja je nakratko prešla k rivalu. Kao i kasnije Lewandowski i Hummels.
Sva Kloppova finala
Jupp Heynckes uživao je najbolje mjesece karijere. Čovjek koji je s Bayernom osvajao Bundesligu i davne 1989. i '90., a Realu je donio Ligu prvaka 1998., te je 2013. procvao. Puno prije finala Lige prvaka, Bayern je osigurao naslov prvaka Njemačke, a tjedan poslije stigao je i Kup. Na račun osvajanja LP, koji mjesec kasnije Bayern je osvojio i Uefin superkup (protiv Chelseaja) i klupsko Svjetsko prvenstvo. Peterostruka kruna!
Na drugoj strani, Jürgen Klopp tog je dana započeo svoj gubitnički niz. Naravno, ne može se takvog trenera nazivati luzerom, ali kad je riječ o finalima, Klopp ih je izgubio šest za redom!
Pobijedio je u finalu Njemačkoga kupa 2012. Bayern 5-2, a potom je krenuo crni niz. Finale Lige prvaka od Bayerna 2-1, pa iste sezone finale Kupa od Bayerna 2-0 nakon produžetka, pa 2015. finale Kupa od Wolfsburga 3-1, a s Liverpoolom 2016. Liga kup od Manchester Cityja 4-2 nakon jedanaesteraca (1-1), 2016. Europsku ligu od Seville 3-1 i prošle godine Ligu prvaka od Reala 3-1.
Niz je počeo u finalu Lige prvaka, hoće li i završiti u finalu Lige prvaka?
London, Wembley, 25. svibnja 2013., gledatelja 86.298
Bayern - Borussia Dortmund 2-1
Strijelci: 1-0 Mandžukić (60, Robben), 1-1 Gündogan 68 - 11 m), 2-1 Robben (89, Ribery)
Bayern: Neuer - Lahm, Boateng, Dante, Alaba - Javi Martinez, Schweinsteiger - Robben, Müller, Ribery (od 90. Luiz Gustavo) - Mandžukić (od 90+4 Mario Gomez). Trener Jupp Heynckes.
Borussia: Weidenfeller - Piszczek, Sutobić, Hummels, Schmelzer - Bender (od 90. Sahin), Gündogan - Blaszczykowski (od 90. Schieber), Reus, Grosskreutz - Lewandowski. Trener Jürgen Klopp