Baš kao što će vas većina na prvu pomisliti kako se obaranjem ruke bave neke čudne, krupne, mišićave i muškobanjaste cure, sa sličnim stavom sam se i sam zaputio na zadatak u Klub za obaranje ruku Split.
I naravno da sam kao i većina ostao u čudu kad su me na vratima dočekale dvije djevojke krhke građe, koje bi prije povezao s manekenstvom nego sportom, pogotovo ne obaranjem ruke. I da se još malo našalim, očekivao sam dva Popaya, a dočekale su me dvije Olive. Čak ni stisak ruke prilikom upoznavanja nije bio posebno jak.
- Ha, ne smijemo vam odmah stisnuti ruku da se ne uplašite prije intervjua – nasmijale su se simpatične cure, već navikle na upitne muške poglede kad bi otkrile čime se bave u slobodno vrijeme.
- Ovo vam je sport kao i svaki drugi, a pitanja su uobičajena, vjerojatno na slična odgovaraju i cure koje se bave boksom, dizanjem utega, hrvanjem... - sliježe ramenima Željka Čerina (35), koja se obaranjem počela baviti prije samo godinu dana, a u nedjelju će nastupiti na prvenstvu Hrvatske u Sinju.
- Pozvao me prijatelj iz teretane Petar Sević koji je predsjednik kluba. Nakon rukometa napravila sam pauzu od sporta i kondiciju održavala u teretani. Znali smo se od ranije, pozvao me u klub da probam, svidjelo mi se pa sam ostala. Kod kuće su me u čudu gledali, ali nisu se protivili mom izboru, jedino je mama Anđelka onako usput kazala da sam mogla izabrati i neki 'ženski sport', ha, ha, ha...
Željka radi u kladionici, upravo je završila tečaj za turističkog vodiča, a u nedjelju na prvenstvu Hrvatske očekuje dobar rezultat.
- Do sad mi je najbolji rezultat treće mjesto na turniru u Križevcima, s tim da sam tijekom turnira pobijedila šesterostruku prvakinju Hrvatske. Iako sam tek godinu dana u obaranju, cijeli život sam u sportu, pa mi je prilagodba bila puno lakša nego nekim drugim curama.
Njena tajna za dobar rezultat je kombinacija genetike i treninga.
- Kao što vidite, za obaranje vam ne trebaju ni mišići ni kilogrami, sve je stvar snage zgloba i tetiva šake, a koristi se snagu cijeloga tijela, ne samo ruku.
I baš kao Željku, tako je i njenu kolegicu Rinu Elez (25) u obaranje ruku doveo prijatelj Roko Kraljević.
- Došla sam, probala, i ostala... Zanimljiv sport i dobro društvo me privuklo i još uvijek sam tu. Doduše, u zadnje vrijeme nešto manje treniram zbog ozljede, no kako sam fizioterapeutkinja po profesiji, sudjelujem u radu kluba na drugi način, pomažući ostalima – kaže simpatična Rina, koja se također često susreće sa stereotipima.
Najprije su se čudili moji u obitelji jer sam se ranije bavila plesom, a onda i prijatelji...
- Cure priznaju da su im najzanimljivije reakcije momaka koji ih pokušavaju osvojiti, a kad čuju čim se bave, većina ih odmah poželi odmjeriti snagu.
- Ha, uglavnom ostanu u čudu kad ih pobijedimo – smije se Rina.
Cure nam otkivaju kako je prije nekoliko godina na Svjetskom kupu u Zagrebu aktualna svjetska prvakinja ponudila bilo kojem muškarcu iz publike da joj pokuša oboriti ruku za nagradu od 100 eura, i nitko joj nije uspio niti pomaknuti ruku.
- Slično je bilo i ove godine u Zagrebu, gdje nitko iz publike nije uspio baciti ruku curi od 55 kilograma – otkriva nam predsjednik kluba Petar Sević i dodaje kako i među ženama i među muškarcima koji se bave ovim sportom, koji je od nedavno ušao u obitelj Hrvatskog olimpijskog odbora, ima različitih profesija.
- Aktualni svjetski prvak iz Ukrajine je operni pjevač, a naš Josip Poleš radnik je u građevinskoj firmi... Ključ je snaga zgloba, tetiva i tehnika, brdo mišića ne garantira vam uspjeh.