Na Svjetsko prvenstvo mlada momčad je otputovala s puno skeptičnih pogleda. Malo tko je u njih vjerovao, ali oni su pokazali da snagu kolektiva ne treba podcjenjivati. Svaku utakmicu oduševio nas je netko drugi.
A najviše su nas oni oduševili kao momčad, kao zajednica. Jer nitko od njih se ne štedi, nitko ne gleda na svoju dobrobit, nego samo na uspjeh momčadi. To im je jedan zajednički cilj, za koji žive i ginu na terenu iz utakmice u utakmicu.
Od njih više od toga nismo ni mogli tražiti, a ipak smo dobili još puno više. Dobili smo Lovru Mihića koji nam je pokazao da nema straha za našu reprezentaciju na krilnim pozicijama, dobili smo Lovru Jotića... Kako zaboraviti Luku Cindrića, koji je uvijek spreman na sebe preuzeti odgovornost u teškim trenucima, ili pak Marka Mamića koji je Španjolsku obranu pretvorio u francuski sir?
Ma ne smijemo zaboraviti ni one čiji učinak nije toliko opipljiv. Jednog Jakova Gojuna i Željka Musu bez kojih naša obrana nije ista. Pa onda pogledamo prema klupi i vidimo mladog Jerka Matulića kako proživljava svaku akciju s toliko emocija. Nije mu bitno što ga nema previše na terenu, važno je samo da Hrvatskoj dobro ide, uostalom, ti talentirani dečki dobit će svoju priliku kad-tad, a već ovo natjecanje za njih je velika nagrada.
Neće nam zamjeriti Zlatko Horvat, Manuel Štrlek i Domagoj Duvnjak što smo mlade dečke gurnuli u prvi plan. Oni su tu za njih u svako doba dana i noći, spremni pomoći savjetom ili na bilo koji drugi potreban način. Otvorili su vrata reprezentacije mladima, kao što će ti isti mladi za koju godinu otvarati vrata novoj talentiranoj generaciji hrvatskih rukometaša.
Osam razloga zašto ne trebamo brinuti za budućnost
LOVRO MIHIĆ Odmah u prvoj utakmici pokazao je izborniku Željku Babiću da na njega može ozbiljno račuvati. Saudijcima je zabio četiri gola, od čega tri na startu drugog dijela kad se utakmica lomila. U budućnosti će postati ključni igrač ‘Kauboja’
DOMAGOJ DUVNJAK I ovako iscrpljen i ozlijeđen iz utakmice u utakmicu pokazuje da je riječ o igraču svjetske klase. S Mađarima se poigravao, zabio im je pet golova, a uz to je suigračima podijelio 11 asistencija. Pokrenuo je momčad u najtežim trenucima. U borbi za broncu ostavio je sve na terenu. Nije išlo...
LUKA CINDRIĆ Već protiv Saudijaca je bio odličan, ali ovdje je eksplodirao. U prvom dijelu zabio je osam golova, a drugom je malo skinuo nogu s gasa i dopustio suigračima da malo zabijaju. Osim golova, podijelio je i osam asistencija
LOVRO JOTIĆ Priliku je dobio i vrhunski je iskoristio. U prvom dijelu Babić je bio ljut na njega zbog mladenačkih mušica, no onda je Lovro pokazao razornost svojih udaraca. Čileanci mu ništa nisu mogli, zabijao je kad je htio i odakle je htio
LUKA STEPANČIĆ Naša najgora utakmica na prvenstvu ipak je imala jednu vedru stranu - Luku Stepančića. Nijemcima je zabio pet golova, nije se dao zastrašiti, međutim, uz indisponirane kolege jednostavno više nije mogao. Za Hrvatsku se borio ozlijeđen
IVAN PEŠIĆ Željko Babić zbunio je cijelu hrvatsku javnost izbacivanjem Filipa Ivića, no Pešić je već u prvoj utakmici pokazao svoju vrijednost. Egipćane je u ključnim trenucima izluđivao nemogućim obranama. Ukupno im je obranio 11 udaraca i odveo nas u četvrtfinale
MARKO MAMIĆ Neupućeni gledatelji sigurno su mislili kako se radi o iskusnom igraču s 20 velikih natjecanja iza sebe kad su ga vidjeli kako zabija Španjolcima. No riječ je o mladiću koji je pokazao kako je budućnost rukometa. Devet golova ‘Furiji’ ne zabija se svaki dan
ŽELJKO MUSA Naš je pivot protiv Norveške u polufinalu odigrao herojsku utakmicu. Zabio je tri gola, oduzimao je lopte, a onda u posljednjoj sekundi izborio sedmerac. Željko Musa je u Parizu bez ikakve sumnje odigrao jednu od najboljih partija u dresu “Kauboja”