Pitanje je želi li itko uzeti zasluge za ujedinjenje navijača, tj. je li ih ujedinio Šuker ili Mamić i koliko je pomogao Jovanović. Kako god, otkako su si Boysi i Torcida skandirali “hrvatska braćo!”, a sve skupine zajedno Tuđmanu i HDZ-u, navijači nisu bili ovako složni. 

Da nije bilo vanjskog neprijatelja, svi uvjeti da se međusobno glože bili su tu. Nužda preživljavanja, recimo spašavanje Zemlje od meteora ili izvanzemaljaca, natjerala bi Ruse i Amere da se udruže usred kubanske krize, a kamo li u razdoblju velike ljubavi. 

U zoru neovisnosti države navijače je, nešto grublje, otvorenije rečeno, ujedinio Slobo Milošević, pa možda fakat nije za očekivati da itko žudi za zaslugama nedavnog ujedinjenja navijačkih skupina. Neka se navijači izdignu na višu razinu. Ulozi u povijesti je kraj. Navijanje se odavno ne tretira kao društveno koristan rad. Neprihvatljivo je da čovjek ne može povesti dijete na utakmicu jer o dobroj volji najžešćih navijača ovisi hoće li na tribinu doletjeti baklja ili kamen. Ma, odu ljudi u svatove, koji po svojoj prirodi nisu oponašanje bitke, pa i u svatovima bude mrtvih. 

Situacija se otme kontroli. Onda je jasno koji su rizici među rivalima. Podrazumijeva se da sve što može ozlijediti čovjeka, poput baklje, treba maknuti sa stadiona. Sve bi možda bilo lakše da Mamić nije “tip s bakljom” koji je, jer tranzicija je ovo, dospio u ložu. Gdje povremeno trga košulju. 

Nije li se Grgić dodvoravao navijačima slaveći Hajdukov naslov s bakljom u ruci? Bojim se da država nema ni moralne snage, ni tri čiste, da napravi reda, a na razini Saveza i klubova mladi se ljudi nemaju u koga ugledati. Zato, dečki, što kažete da se ponašate kako treba, ne zato što vas na to netko prisiljava, nego zato što je to u redu? Da vas ne ujedini ni Slobo ni Dado, nego da se za dobrobit svih u navijanju nove generacije ujedinite sami? Ne dajte se otjerati sa stadiona, ali ne tjerajte očeve s djecom.