Eto, zato igram za reprezentaciju, napisao je Roko Ukić poslije pobjede kakvu hrvatska košarka nije vidjela desetljećima.

Eto, zato mi gledamo reprezentaciju, možemo odgovoriti kapetanu. Ta šačica ljudi koja je sve ove godine ostala vjerna “otpisanima” opet se hvatala za glavu kad je na semaforu svijetlilo 1,8 sekundi do kraja, uz napad za Španjolsku. Ne možete si pomoći. Ni da ste najveći optimist.

“Sad će nekom puknuti zadnja loža. Ili će nam netko utrpati tricu za pobjedu s deset metara. Ili će se pojaviti Česi i bit će 21 razlike.”

Takve stvari vam se motaju po mislima ako ste uz hrvatsku košarkašku reprezentaciju proveli barem jedno ljeto. A proveli ste ih već i 20 bez medalje. Još od 1995.

Blokada Darija Šarića na ponajboljem europskom košarkašku svih vremena? Ma nema teorije. Pa Šarić se u obrani prije toga polomio i pao te mu je Nikola Mirotić zabio tricu. Ma nema teorije. Pa Šarić je napad prije toga promašio slobodno bacanje, a da ga je zabio, već biste odavno bili u krevetu i ne biste budili susjedstvo spominjanjem rodbine igrača. Šarić će blokirati Gasola!? Onog što je lani zabio valjda 40.000 poena i sam osvojio europsko zlato? Onog što je ljetos potpisao 30 milijuna dolara vrijedan ugovor za San Antonio? Ma kažem vam, gledao sam tisuće košarkaških utakmica, MA NEMA TEORIJE! Hrvatska nikad nije pobjeđivala u takvim utakmicama.

Sve do Darija Šarića.

- On je pobjednik. Taj njegov karakter... To se ne može naučiti. To je ono što ga čini posebnim. I zato toliko vjerujem u njega - objašnjavao je kapetan Ukić američkim novinarima u Riju.

- Taj se dečko ničeg ne boji. A ne bojim se ni ja za njega, ni u reprezentaciji ni u Sixersima.

Tako je Aco Petrović opisao Šišija. A nije mogao, a ni htio, skriti osmijeh. Izbornik je prodao košarkaškom svijetu trikove koje Repeša, Spahija, Perasović i ostali nisu mogli. Po košarkaškom znanju vjerojatno su tu negdje. Ali Aco ima puno veće znanje o Hrvatima, o tome kako raditi s igračima i kako ih napuniti samopouzdanjem. Nema tu 12 jednakih, kao kod Repeše. Nema ni milimetarske taktičke preciznosti kao kod Spahije i Perasovića. Zato ima jednostavnosti igre, koja zasad prolazi.

Još sve ovisi o inspiraciji Bogdanovića, Šarića ili Simona, ali dva od njih trojice nisu bila na vrhunskoj razini, a Španjolci su svejedno “kihnuli”. Znamo, nije gotovo, ni izbliza. No poslije 20 godina muke lijepo je i tu jednu noć ne spavati zbog sreće.