Digao je slušalicu i samo rekao: “Molim!”, ali način na koji je to rekao odavao je glas presretnog čovjeka, čovjeka koji je nekoliko sati ranije s dva gola “zaledio” 30.000 ljudi u Bruxellesu i svom Waregenu donio bod kod Anderlechta.
- A što da vam kažem?! Ne mogu vam opisati kako se osjećam. Presretan sam, uzeti bod kod Anderlechta, a još pritom da zabijem dva gola... - pun euforije započeo je Nikica Jelavić, koji je pred kraj utakmice osjetio bol u nozi, tražio trenera da ga izvadi, ali ovaj je samo odmahnuo rukom i rekao:
- Možeš izaći van tek kad zabiješ i treći gol!
Nije ga zabio, na kraju nije dobio ni pohvalu trenera, ali to je samo dokaz da mu vjeruju, da se od bivšeg napadača Hajduka ovako nešto i očekuje. Jer ipak dolazi iz države čiji su strijelci harali belgijskom ligom. Špehar, Strupar, Balaban, Stanić, Ljubojević...
- Da, izgleda da ima nešto u toj belgijskoj ligi za nas, ali ono što je najveća razlika između Hrvatske i Belgije je to što ovdje nema pritiska. Ako odigraš loše, samo te potapšaju po ramenu i kažu: 'Bit će bolje drugi put’.
Pritiska nema, igrači, barem naši napadači ovdje idu naprijed. Bi li i za Rukavinu Belgija bila najbolji put?
- Svi smo mi potpuno različiti. I ja i Rukavina, Bušić, Kalinić. Ne znam što bi za Rukavinu bilo najbolje, ali koliko vidim, krenulo ga je u Hajduku i mislim da je njegov put dobar. On i u Splitu puno može napraviti.