Za navijače Hajduka bio je to dan kad je Nikola Vlašić prestao biti tek mlađi brat Blanke Vlašić, no za sportsku obitelj Vlašić, naviklu na uspjehe, tek jedan običan dan.

Nikola se iz Irske vratio oko 6.30 sati, a dočekala ga je cijela obitelj. Ne samo da su svi bili budni, svi su već bili spremni za doručak! Tako to rade Vlašići...

- Ne, nije bilo slavlja, tek čestitke i uobičajeni zajednički doručak prije ostalih obaveza. Zajedno smo pogledali kratku snimku utakmice, Nikola je otišao na spavanje, a Blanka i ja na trening - rekao je Joško Vlašić, koji je nakon treninga odradio i uobičajenu porciju plivanja te vožnju biciklom na Marjanu. 

- Svi smo ponosni na Nikolu, no najvažnije je da se ne stvori euforija. Bit će uspona i padova, mora samo nastaviti raditi i slušati - kaže ponosni otac.

U sina je vjerovao od prvog dana. Potvrđuje to i priča iz 2002. Derbi na Poljudu, Hajduk i Dinamo, Nikola je imao četiri, pet godina...

- Zbog kiše smo ušli ranije na stadion, bila je velika gužva. Šjor Joško je Nikolu nosio na rukama i brzo je zaspao, no čim je počela pjesma Torcide, probudio se. Kad je Hajduk dao gol, skočio je prije svih ostalih. Tada mi je Joško rekao: ‘Nikola će biti velik nogometaš’. U čudu sam ga gledao - prisjetio se prijatelj obitelji Vlašić i bivši košarkaš Marin Han.

'Proročanstvo' bi se moglo ostvariti. Nikola je u Irskoj sve zadivio, navijači su tražili autograme, a suigrači su čestitali na zreloj igri.

- Trener mi je rekao dan prije da ću igrati. To mi je malo ublažilo tremu, a kad je počela utakmica, sve sam zaboravio. Gol? Presretan sam, naravno - smije se Nikola. 

Nije mu još ni 17, ali čvrsto je na zemlji:

- Neću se umisliti. Znam da će biti i lošijih utakmica, dana kad ću biti na klupi. Ovim golom nisam ‘kupio’ mjesto u sastavu, moram nastaviti raditi.