Imam toliko pehara da mi neki sad služe samo da drže sobna vrata. Baš sam ih brojala prije pola godine, više ih je od 100, otkriva nam brojčano stanje svog teniskog "znamenja" mlada Zagrepčanka Petra Marčinko.
POGLEDAJTE VIDEO:
Idemo još preciznije. Najbolja tenisačica Europe do 14 godina!
- Trud se isplatio, mogu reći. Doduše, najavili su mi da ću dobiti tu nagradu dva tjedna ranije.
Dobila ju je u srijedu, točno na 14. rođendan. Tko zna, možda su ga čekali. Pretpostavljamo da je to ispao najbolji rođendan dosad.
- Sigurno. Sve se posložilo. Dobila sam i novi mobitel, ali to je rođendanski poklon, za tenis nema nagrade, ha, ha - smije se simpatična osnovnoškolka kojoj je bilo dovoljno šest turnira da pomete konkurenciju, a u Teniskom centru Maksimir na Ravnicama ovog tjedna, primjerice, pomela je, u obje konkurencije, i onu do 18 godina.
Da, dobro ste pročitali, četiri godine stariju!
- Počela sam ove turnire (Tennis Europe Junior Tour) igrati tek prije tri mjeseca, ovo mi je bio sedmi. Osvojila sam četiri i na dva igrala finale. I sad sam ovdje nastavila taj niz s petim naslovom.
Definitivno dosad najupečatljivijim. Ima još nešto upečatljivo u njenoj priči u kojoj žuto-zelene loptice nije mogla promašiti, u svakom smislu. Rođena je 4. prosinca 2005. godine. Poznato? Da, na dan kad je Hrvatska u Bratislavi prvi put osvojila Davis Cup. A kad je prošle godine prvi put otišla do kraja na turniru do 14 godina u Istanbulu, Hrvatska je digla drugu salataru u Lilleu. Što nam sprema za sljedeći put?
- Hm... Možda Grand Slam - primijetili smo mrvicu sramežljivosti u njenom odgovoru.
Bez razloga, uostalom, vrijeme je da i Hrvatska dobije novu Grand Slam pobjednicu nakon Ive Majoli.
- Ne zovu me nova Iva, ali da bih htjela njezin Grand Slam, to da.
Reket je u ruke uzela sa šest godina. Prvo u Medveščaku, zatim u Zagiju, a sada u Top Spinu radi s Igorom Blaževićem posljednje dvije godine.
- Počela sam iz zabave. Tata me upisao jer morala sam krenuti s nekim sportom. Kasnije više nisam poželjela ništa drugo iako sam u vrtiću htjela na ples, ali bolje da nisam, ha ha. Te dvije godine s Igorom baš sam puno napredovala. Viče li? Samo kada treba.
A što kaže trener?
- Petra ima, za svoje godine, pravi top u ruci. I moram je pohvaliti, nikad, ali baš nikad na trening u 7 ujutro nije došla spuštenih ramena ili bez volje za treningom. Gdje joj je limit? Za početak neka uhvati kvalifikacije za juniorski Grand Slam, nastavi li ovako, to bi trebao biti Roland Garros.
- Mogla bih već i za Australian Open - demantirala je trenera.
Ups... Čini nam se kao malo nepromišljeni potez. Ali...
- Ma baš sam računala, i finale u Zagrebu bilo mi je dovoljno (doći će nadomak 200 najboljih juniorki svijeta). No ionako ne bih išla za Australiju sada.
Da, daleko je, a i bit će vremena i za Australiju. Daleko joj je, pak, i škola; na Šestinama, dok treninge odrađuje na Šalati.
- Ako imam dva treninga dnevno, ustajem već u 6. Zato se pokušavam brzo spremiti da dobijem koju minutu sna više. Trening je od 7 do 9, pa u školu dođem na treći sat. Takav je dogovor s profesorima. Poslije škole ako nemam zadaću, spavam do popodnevnog treninga. Kako stignem? Tata je tu, s njim sve stignem. Još da on može umjesto mene i učiti, ha, ha. Doduše, sad mi je u osmom razredu malo teže, imam već više od 100 sati izostanaka. Ali sve je opravdano. Svejedno sam odlična učenica, prosjek mi je 5,0. Sljedeći je korak gimnazija, još nisam odlučila hoće li to biti sportska ili privatna.
Možda tu još dvoji, ali nimalo kad je u pitanju najbolji udarac.
- Forehand! S njim osvajam najviše poena. Nastojim igrati agresivno, ali ne pod svaku cijenu da idem po winner. Nekad pokušavam i pametno odigrati.
Pardon, jesmo li dobro čuli? Samo nekad?
- Pa treba odraditi nekad dosta stvari da se izgradi situacija za winner. Trener se nekad naljuti na mene što trčim za paralelama, da se nekad trebam i obraniti.
Što u svoju obranu kažu protivnice koje skupljaju gemove?
- Jedna nije vjerovala da mogu tako dobro igrati, a da sam još tako mala. Neke se naljute, neke mi daju peticu, neke čestitaju preko oka - govori mlada i - dovoljno nam je bilo malo da shvatimo - vrlo bistra djevojka kojoj se s WTA Toura najviše sviđaju...
- Andreescu i Osaka, zabavne su za gledati. Gauff? Stvarno je posebna, ona je starija samo godinu dana od mene. Nadam se da bih možda i ja mogla njoj parirati za dvije-tri godine. No prvo moram doći do WTA turnira. Ipak, više mi je zanimljiviji muški tenis. Volim Medvedeva, ali to se kod mijenja mijenja često.
Kada je riječ o uzoru, tu nema tenisač(ic)a, već...
- Dražen. Tata (bio je košarkaš) mi je pričao puno o njemu, kakav je bio radnik. Imam i knjigu o Draženu, dobila sam je za prošli rođendan.
Petra, rekli smo, tek je napunila 14, a već je proputovala pola svijeta. Gdje joj je bilo najljepše?
- Hmm... U Parizu sigurno, Miamiju, Stockholmu... I na jugu Italije, u Reggio Calabriji gdje sam u listopadu osvojila Masters do 14, baš je bilo dobro iako je to siromašniji dio Italije.
Putovnica je, vidimo, lijepo "išarana", treba to netko i financirati.
- O tome se brine tata, moje je samo da igram. Sad sam dobila i sponzora, pa će i tu biti pomoći.
Prvi od mnogih, uvjereni smo.