Ma ‘ko će vam više dati radnika kakav je bio Željko, nema više ni takvih ljudi, ni takvih radnika’’ ustvrdio je Željko Ivančić, vlasnik autokuće u kojoj je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Željko Babić radio kao prodavač osobnih i dostavnih vozila skoro godinu dana.
Nakon povratka iz Italije sadašnji izbornik Željko Babić odlučio je nešto promijeniti u svom životu, odlučio je ‘okrenuti ploču’ i zaposliti se van sporta. Javio se na natječaj u Autokući Ivančić, koja je prodavala automobile Citroën, a vlasnika je osvojio svojim iskrenim nastupom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ne znam, ali naučit ću!
- Odmah mi je u startu kazao kako on o automobilima i prodaji ne zna baš ništa, ali da ima i volje i energije sve naučiti. Svidio mi se taj njegov iskreni nastup i odlučio sam mu dati priliku, a on je povjerenje vrlo brzo opravdao. U kratkom roku je svladao sve tajne posla, radio je odgovorno i savjesno, možda ponekad i previše - prisjetio se Željko Ivančić, koji nam je pronašao i ugovor o radu koji još uvijek čuva.
U njemu stoji kako se Babić zaposlio 1. svibnja 2006. te kako mu je osnovna plaća bila 2.600 kuna.
- Njega nikad nije zanimala plaća, samo koliko je prodao auta - kaže Ivančić.
Odjednom - otkaz
Vlasnik auto kuće u kojemu je radio naš rukometni izbornik otkriva još neke detalje.
- Bio je strašno opterećen ispunjenjem plana, a ako ne bi prodao dovoljno automobila, bio je nervozan i ljut. Kažem vam, nema više takvih radnika kao on - dodao je Željko Ivančić.
I onda jednoga dana, kao grom iz vedra neba, Željko Babić je došao na posao, i dao otkaz.
Mislio sam isprva da je našao neki drugi posao, koji mu se više sviđa, ali ne, rekao mi je da po njegovom mišljenju ne postiže dovoljno dobre rezultate, te da će zbog toga otići. Gledao sam ga u čudu, kazao sam mu da sam ja zadovoljan i njegovim radom, i prodajom, no nisam ga uspio razuvjeriti. I danas mi je žao što je otišao, jer se radi o jako dobrom čovjeku, o njemu mogu reći sve najbolje, i ponosan sam što je radio kod mene - zaključio je Željko Ivančić.
Izbornikove korektnosti i poštenja prisjećaju se i njegove kolege.
- On vam je bio poseban od prvoga dana. Na njega si se uvijek mogao osloniti, što je rekao, to je napravio. I nikad nije pitao za plaću, samo kako će što bolje raditi i što više automobila prodati. Najzanimljivije je što je u mjesec dana otkaznog roka prodao rekordan broj automobila, kao da mu je pao pritisak s leđa, pa mu je i prodaja krenula - nasmijao se Frane Kostović, a Jure Gotovac dodao:
- Jednom tjedno smo igrali nogomet, ‘mehanika’ protiv ‘prodaje’, i redovito smo ih mi iz ‘mehanike’ pobjeđivali, ni Gospa im nije mogla pomoći. Ha-ha-ha!
Sve može, samo ne psuj
Babićevi stavovi o vjeri nisu novost za njegove bivše kolege, i prije deset godina bio je pobožan i iskreni vjernik, koji to nije krio.
- Željku ste se mogli napraviti bilo što, mogli ste mu se popeti na glavu, samo niste smjeli opsovati. Čim bi netko opsovao, to je za njega bio kraj svijeta. A znate kako je, ja sam vodio servis, 30-ak automobila na dan uđe i izađe, dođe čovjeku, pa zabeštima, bez zle namjere... No njega je to strašno ljutilo, preko psovki nije mogao preći - otkrio nam je Ivan Mihovilović.
Žablji brudet i jegulje
A malo je poznato i da su izbornik Babić i košarkaški trener Ante Nazor veliki prijatelji. I nisu ih spojile sportske teme, nego djeca.
Susjedi smo u Sumpetru pored Splita - rekao je Ante Nazor i nastavio:
- Dijeli nas svega par kuća i onda skupa ljeti na plaži trčimo za djecom koja su generacijski bliska.
Netko bi pomislio da razmjenjujemo mišljenja kako što bolje pripremiti momčadi, a mi pričamo što ćemo spremiti za ručak.
Često se skupa druže i kad nisti kod kuće.
- Znali smo skupa otići i na trčanje, a kako dijelimo i vjerske teme, skupa smo išli i u Međugorje. Svratili smo i kod njega u Metković na brudet od žaba i jegulja, e to je specijalitet za prste polizati. Željko je čudo čovjek, jedan od onih čije te prijateljstvo obogati za cijeli život – kaže Nazor, koji smatra da njih dvojica imaju i dosta sličnosti.
- Mi smo vam obojica treneri s periferije - kaže Ante.