On je sjajan kapetan. Drži dečke na okupu, gura nas kad ne ide, smiruje ako se previše zezamo. Njegov profesionalizam i ljubav prema Hrvatskoj svima nam je primjer, rekao nam je nedavno jedan hrvatski reprezentativac.
Nije od prvoga dana bio prihvaćen među navijačima, nije imao onaj hrvatski vic, bio je previše “Nijemac”. I na terenu i izvan njega. Dugo, dugo je trebalo da se svi naviknu na njega i sad kad je postao neprelazan kotačić, na pragu je odlaska. Odlučio je to još nakon Njemačke 2006., ali htio je pokušati još jedanput. I probao je, izborio četvrtfinale Eura, nakon Turske najavio je “zbogom”. Iako je ostala još mala šansa da se predomisli, nakon Eura jasno je da završava era Nike Kovača.
Četiri je godine nosio kapetansku vrpcu. Igrao je s brojem 10 na dresu, netipičnim za igrača njegova kova. Uvijek je bio rezerviran za znalce, playmakere. Ali on ga je svakako odradio, taj manjak vica u igri nadoknađivao je srcem i trudom. I sa 37 godina odigrao je sjajno, zaslužio je barem oproštajnu utakmicu.
PRIVATNI ŽIVOT - NEPOZNAT
Za razliku od brata Roberta, koji je nakon vjenčanja s bivšom misicom Anicom Martinović postao medijski praćen i izvan travnjaka, Niko je svoj privatni život vješto skrivao. Dugo većina nije znala da je uopće oženjen, a njegovu suprugu Kristinu doista bi malotko prepoznao na cesti. Imaju petogodišnju kćer Lauru, a godinama ljetuju u Baškoj Vodi.
NIKO, SVE JE DOBRO DOK NE ZABIJAŠ
Niko pripada i elitnoj šestorki hrvatskog nogometa, koja je zabijala i na Svjetskom i na Europskom prvenstvu. Osim njega, to je uspjelo još Davoru Šukeru, Goranu Vlaoviću, Ivici Oliću, Milanu Rapaiću i Dariju Srni. No njegovi golovi na velikim su natjecanjima donosili lošu sudbinu hrvatskim ambicijama. Zabijao je Englezima u Portugalu i Australcima u Njemačkoj. U odlučujućim utakmicama u kojima smo ispali.
ZANIMLJIVOSTI O KAPETANU
1) Od malih je nogu bio veliki navijač Bayerna i obožavatelj Karla Heinza Rummeniggea. Prvi dres koji mu je otac kupio bio je baš Rummeniggeov.
2) Na početku karijere u Rapid Weddingu igrao je desno krilo. Poslije je bio napadač te u jednoj sezoni zabio 39 golova za kadetsku momčad Rapida.
3) Osim u nogometu, bio je vrlo dobar i u džudu. s 15 godina trenirao je oba sporta, a onda se našao u dvojbi. Srećom, odabrao je nogomet.
4) Ćiro Blažević 1996. pozvao ga je u reprezentaciju, a iste godine dobio je najavu da će ga pozvati i Nijemci. No on se odmah odlučio za - Ćiru.
5) Krajem osamdesetih dobio je poziv za probu u Dinamu, odigrao je i prijateljsku utakmicu. Ali nije zadovoljio trenere i vratio se u Njemačku.