Prije samo dva mjeseca tečaj da će Osijek biti prvak Hrvatske bio je 100! Prevedeno, za 10 kuna mogli ste dobiti 1000, ako ste vjerovali u slavonsko čudo.
Danas, tečaj da će Osijek biti prvak Hrvatske je 5.00, nikad od hrvatske samostalnosti i osnivanja HNL-a nije bio toliko nizak.
Eh, da, i kladionice su, čini se, prepoznale da Nenad Bjelica u Osijeku radi sjajan posao. Otkad je sjeo na klupu Osijeka nema niti jedan poraz u prvenstvu. Jedini je došao od jakog Basela u Europskoj ligi. A ima hrpu problema.
- Imali smo ograničen broj igrača, ali sam prije utakmice u svlačionici rekao dečkima: “Gledajte, ima nas koliko nas ima, iz ove kože ne možemo. Ali, mislim da smo pravi, izgledamo dobro kao momčad i pobijedit ćemo. Hoćemo, pobijedit ćemo” - rekao je Nenad Bjelica.
Pobjedom u derbiju Osijek je stigao na tri boda zaostatka za Dinamom, a pobijedi li u srijedu u Puli, bodovno će se izjednačiti s “modrima”. Scenarij koji je do prije dva mjeseca izgledao kao znanstvena fantastika.
- Dinamo je vodeći, ali ako ćemo igrati ovako, ako ćemo imati ovakav pristup, onda je sve moguće. Dinamu ćemo uzeti naslov, možda već ove godine. Dečki su igrali sa srcem, to je presudilo. Srcem smo došli do velike pobjede - rekao je Bjelica.
Možda i je dio srcem, ali drugi dio sigurno ide na ruku sjajnog golmana Ivicu Ivušića. Na Poljudu je u 95. minuti dobio psihološki rat protiv Jradija i spasio Osijeku bod. Nakon toga je završio u samoizolaciji zbog Covida, iz samoizolacije je izašao 36 sati prije derbija s Dinamom, odradio je samo jedan trening, stao među vratnice, napravio nekoliko maestralnih obrana i sačuvao mrežu u derbiju.
Ive, kako ga zovu, puca od samopouzdanja i ako je izbornik Zlatko Dalić gledao utakmicu, sigurno je zapisao njegovo ime.
- Važno je bilo zaustaviti Dinamov napad. Kad smo to učiinili, znao sam da ćemo doći do prilika. Ma da vidite ovo zajedništvo... To je ključ. I moramo ostati ponizni, nikako se ne uzvisiti jer nam neće donijeti ništa dobro - rekao je Bjelica, koji je zamutio, do jučer, bistru prvenstvenu vodu.
Dinamo je u velikim problemima, momčad ne igra ni približno velikoj kvaliteti, koju ima. Bruno Petković potpuno je izvan forme, u Gradskom vrtu se gotovo nije ni približio golu Osječana, bočni igrači nisu napravili ništa...
Utakmica je najavljivana i kao okršaj bivših suradnika, Mamića i Bjelice, pazilo se na svaki pokret, svaku gestikulaciju... Prije utakmice pozdrav i svatko je krenuo na svoju stranu. Ne klasični stisak ruke, već tipični korona pozdrav, laktom. Jedino što im je bilo zajedničko je vikanje na suca.
- Duje, pa zašto odmah to sudiš, daj me nemoj - vikao je Mamić na suca utakimce, a Bjelica se pridružio nekoliko minuta kasnije.
- Duje, pa daj pogledaj gdje stoji živi zid. Pa izmjeri devet koraka - dobacio je Bjelica.
- Dujee, daj me nemoj je..t - ubacio se i Mamić.
I tako je završilo. Duje je posao odradio dobro, kao i Bjelica. Mamić je zakazao. I borba za naslov postala mrtva utrka dva bivša prijatelja...