Mislili smo - i bili u krivu - da joj gori telefon.
- Zvali su me već, ali nije strašno.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometašice slave polufinale
Andrea Kobetić (35), rukometno i dalje većeg značenja s prezimenom Penezić pod kojim je šest puta zaredom bila najbolja hrvatska rukometašica bez konkurencije, uživala je, a tko ne bi, u onome što je Hrvatska napravila u Danskoj. Nikad neće biti dosta ponavljati - izborila je polufinale Europskog prvenstva.
- Malo sam zakasnila na početak zbog treninga, desetak minuta.
Ma, bitno da je doživjela kraj...
- Ludnica, predobro. Ovo stvarno nitko nije očekivao, cure su napravile povijestan rezultat. Ne znam što je izbornik njima rekao i što je napravio nakon prvog poluvremena, ali ono je bilo furiozno. Nisu nam Njemice zabile gol skoro deset minuta, odlijepili smo se na pet razlike.
I prelomili utakmicu. A što kažete na podatak da od 13. do 40. minute nismo primili gol iz igre? I taj je bio s igračicom manje.
- To mi je malo i šokantno. Obrana je bila fenomenalna i tu moram istaknuti Doru Krsnik koja odrađuje takav posao u obrani da je to čudo. Neutralizirala je najbolju Njemicu Bolk, ma baš smo uništili njemački napad. Pa onda Tea Pijević koja je imala 50 posto obrana, to je stvarno rijetkost. Raširili smo u napadu, dobili smo šut izvana, uz Mičijević su potegle Blažević, Larissa Kalaus... Imali smo puno prostora za pivote, Debelić i Ježić bile su sjajne. Jednostavno, cure su prava klapa, krasi ih to zajedništvo cijeli turnir. Kada jedna stane, druga uskoči. Kad god su gubile, vraćale su se, izgradile su karakter pobjednika. Sada je teško igrati protiv Hrvatske i po svemu viđenom zaslužili smo medalju.
Po nju ćemo protiv Francuske, koja, uz Norvešku, jedina nije izgubila na turniru. Nema Pineau, ali ne vidi se.
- Uvijek izvuku na svakom turniru dvije-tri nove igračice, ne znam odakle stvarno. Leynaud, Glauser i Darleux na golu, brza krila, pametna Lacrabere, Kanor i Zaadi koja sve to drži. Igraju fenomenalno, obrana im je najjače oružje. Mislim da će nam protiv njih biti teže nego što bi bilo protiv Ruskinja.
Još kad vas sada medalja natjera da se opet predomislite pa se usput vratite u reprezentaciju...
- Što? Ma, ne, ha, ha, ha. Moje je vrijeme završilo prije četiri godine. Govorili su mi da sam prerano otišla s 31 godinom, ali većina se igračica već povukla i osjetila sam da je vrijeme i za mene, da otvorim prostor mlađim curama. Evo, ovdje je Tea s 29 godina najstarija, ona mi je najveće iznenađenje od svih naših cura. Sve su one trenirale, gradile se i sada stasale.
Što je to onda nedostajalo vama i vašim curama?
- Pitaju stalno, ali još nitko nije našao odgovor na to. Mi smo imale odlične igračice, vrhunske, i očekivanja su bila veća, na svakoj smo poziciji imali po dvije kvalitetne opcije. Iskreno, mislim da, sada kad gledam ove cure, da je nama možda nedostajalo to zajedništvo kakvo imaju one.
POGLEDAJTE SLAVLJE NAŠIH POLUFINALISTICA:
Kaže naša junakinja Tea - ženski rukomet konačno je živ!
- Apsolutno. Nije bilo rezultata, ljudi su odustali od praćenja, a tako ne bi trebalo biti. Cure su uložile dosta muke, energije i evo sada im se vratilo.
Spremate li u Siofoku doček za našu kapetanicu Keti?
- Pripremit ćemo već nešto, ponosni smo svi zbog nje - završila je naša dobra Penka.