Pa to uopće ne izgleda teško. Sjedneš u bolid i jurcaš stazom. Onaj s najbržim bolidom na kraju slavi i to je to! Tako bi olako zaključio slučajni promatrač utrke Formule 1. No ako nema snažno srce poput maratonca, razvijenu muskulaturu poput profesionalnog nogometaša i koncentraciju za dvosatnu jurnjavu pri brzini od 300 kilometara na sat, isti taj promatrač utrku će vjerojatno okončati već nakon prvog zavoja. Gotovo sigurno zabijanjem u zaštitni zid. Vozači koji prije ulaska u bolid popuše još jednu cigaretu, a na kraju utrke ih dočeka djevojka s čašom hladnog piva odavno su prošlost. Moderni vozači Formule 1 vrhunski su atleti. Osim fizičke spreme moraju biti mentalno jaki jer pri velikim brzinama nemaju previše vremena za razmišljanje. Svaka pogrešna odluka može značiti kraj utrke. U najgorem slučaju čak i smrt. Važnost fizičke spreme prvi je shvatio rekordni svjetski prvak Michael Schumacher, koji se počeo koristiti posebnim spravama ne bi li što bolje istrenirao vrat i ruke.
- Michael je oduvijek bio najspremniji vozač u ovom natjecanju. Ponekad je znao odraditi utrku a da ne prolije niti kap znoja. Barem je nakon utrke mi nismo vidjeli na njegovu licu - izjavio je Schumacherov dugogodišnji momčadski šef Ross Brawn.
- Schumi je fizičke pripreme podigao na višu razinu. Ja u početku to nisam shvaćao ozbiljno. Svoju glupost platio sam ozljedama i teškim bolovima - otkrio je David Coulthard.
MOZAK: MORAJU BRZO ODLUČIVATI
Pri brzini od 300 kilometara na sat vozači Formule 1 nemaju previše vremena za razmišljanje. Moraju brzo odlučivati, a svaka pogrešna odluka lako može završiti zabijanjem u zid. Uoči starta utrke većina vozača meditira.
SRCE: UOČI POČETKA UTRKE SRCE IM KUCA 150 PUTA U MIN.
U zdrava čovjeka tijekom mirovanja srce prosječno u minuti kuca 70 puta. Vozači Formule 1 istrenirani su poput maratonaca i biciklista, a tijekom mirovanja srce im kuca između 40 i 50 puta u minuti. Navala adrenalina na startu utrke podiže otkucaje na više od 150 u minuti.
OČI: DIOPTRIJA NIJE PROBLEM
Vozači ne moraju imati savršen vid. Jacques Villeneuve osvojio je naslov svjetskog prvaka vozeći s kontaktnim lećama.
VRAT: NAISTRENIRANIJI DIO VOZAČEVA TIJELA
Vrat je vjerojatno najvažniji dio vozačeva tijela. Težina vozačeve glave s kacigom i sigurnosnim sustavom HANS iznosi otprilike šest i pol kilograma. No tijekom kočenja, prolaska kroz zavoje i ubrzavanja sila G znatno uvećava tu težinu. Michael Schumacher prvi se počeo koristiti spravom za treniranje vrata.
RUKE: U F1 NEMA POMOĆI SERVA
Ruke su nakon vrata najistreniraniji dio vozačeva tijela. Za razliku od uobičajenih cestovnih automobila, bolidi Formule 1 nemaju servo. Milimetarski precizno upravljanje bolidom pri velikim brzinama tako zahtijeva jako puno snage u rukama. Usporedbe radi, pojašnjavaju stručnjaci, pokušajte dva sata ispruženim rukama držati medicinsku loptu.
VELIKI GUBITAK TEKUĆINE IZAZIVA ZBUNJENOST
Tijekom posebno vrućih utrka, primjerice pustinjskih na srednjem istoku, vozači znojenjem izgube i do pet litara. U prosjeku tijekom utrke izgube tri litre tekućine. To može biti vrlo opasno jer dehidracija izaziva zbunjenost i usporava reakcije. Pri brzini od 300 kilometara na sat takvo što može biti smrtonosno te svaki vozač u bolidu ima bocu s tekućinom.
POSTOTAK MASNOĆE KAO U VRHUNSKIH TRKAČA
Vozači Formule 1 moraju se držati stroge dijete i jesti hranu koja sadrži ekstremno malo masnoća. U prosjeku su teški samo 65 kilograma, a postotak masnoće u njihovu tijelu iznosi tek sedam posto, kao u vrhunskih maratonaca.