Splitski studenti u Pragu Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, Lucijano Stella, Fabjan Kaliterna te Vladimir Šore,13. su veljače 1911. godine, inspirirani odličnim nogometom koji su u to doba igrali Sparta i Slavija, po povratku u Split osnovali klub kojemu je profesor splitske gimnazije Josip Barač nadjenuo ime Hajduk. Od tog trenutka počela se stvarati povijest nečega što nije samo nogometni klub. Za svakog stanovnika Splita, ali i puno šire, Hajduk je sastavni dio života i već je više od jednog stoljeća, koliko god to mnogi neće razumjeti, velikom broju njegovih navijača jedina prava ljubav.
Hajduk danas slavi svoj 104. rođendan, a u tom razdoblju prikupio je toliko životnih priča koje teško mogu stati u jedan tekst. Nakon 'teškog odrastanja', 'tinejdžerskih godina' i dva svjetska rata, splitski klub postao je 28. listopada 1950. godine potpun kada se sve veći broj navijača organizirao pod imenom Torcida. Međusobna ljubav traje, dakle, nešto manje od 65 godina, a Torcida je tu kad god je Hajduku teško. Splitski 'bili' i danas prolaze kroz teško razdoblje, a Torcida je i dalje čvrsto uz svoj klub.
'Majstori s mora' u današnjem su razdoblju najveće športsko društvo u Splitu i jedno od većih u Hrvatskoj, koje u svojoj vitrini ima 18 državnih prvenstava i 15 kupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtfinala Lige prvaka (Kupa prvaka) te po jedno polufinale Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova. Nažalost, 'bili' su danas daleko od takvih europskih uspjeha i zapravo vode borbu više za zelenim stolovima, nego za zelenim travnjacima.
Zeleni stolovi umjesto travnjaka
No, i u takvim razdobljima kao što su razotkrivanje korupcije hrabrim postupkom Hrvoja Maleša 'cili je Split rascvala grana'. Ustanak Splićana na Rivi podrška je vodstvu Hajduka u spomenutim borbama za stolom, koje bi s pozitivnim ishodom trebale postaviti temelj za prvenstveno financijski oporavak Hajduka koji bi oporavio i splitsku svlačionicu pa da se već zaboravljene velike europske utakmice ponovno igraju na Poljudu.
Dugo slagana momčad Hajduka trebala je, predvođena Artemom Milevskim, napokon procvasti ovo proljeće, no kao i puno puta do sada loši temelji doveli su do raskola iznutra pa tako Hajduk svoj 104. rođendan slavi bez trenera. Dugo se spominje ime Edoarda Reje koji bi trebao sjesti na klupu 'bilih' i nastaviti dobar posao koji je radio prije nekoliko godina, kada ga je prekinula ponuda rimskog Lazija. Pitanje je međutim i hoće li zbog toga Reja imati toplu dobrodošlicu među Torcidom, ali i igračima koji su htjeli da Tudor ostane i koji su nakon pobjede u Kupu protiv Vinogradara poručili da bi privremenom treneru Hariju Vukasu trebalo 'pružiti šansu'.
Dalmacija, a pogotovo Split, posebno su područje. Uspjeh nije onaj klasičan uspjeh, pa tako ni ljubav nije ona klasična. Mnogi će reći da je voljeti i navijati za Hajduk zapravo čisti 'sado mazo', no oni koji ga uistinu vole ne mare za to i, iako bi mnogi danas 'veći' klubovi od Hajduka dali sve svoje 'arapske milijune', tako bogata prošlost i 104 godine odanosti ne mogu se kupiti. Više od stoljeća stari 'majstori s mora' nemaju niti jednu boru, a kako bi je i imali kada Hajduk živi vječno...