Fešta je, kako i dolikuje, trajala do 9 sati. Ujutro, naravno. A slavio se naslov prvaka Hrvatske, prvi u povijesti i prvi naslov državnog prvaka nakon 1958. godine!
Izuzev rukometaša Zagreba, ni jedna momčad u Hrvatskoj nije imala niz od 17 naslova prvaka, što su držali ragbijaši Nade. Do subote, kada ih je 'skinula' Mladost, pobjedom 26-18 u sjajnom finalu pred 500 gledatelja na igralištu iza KIF-a.
Tako su se "krtice" upisale na listu prvaka Hrvatske, uz Nadu, Makarsku i Zagreb.
- Ma već im sedam godina pušemo za vratom, trebao je taj trenutak doći i ranije. Osvojili smo Kup dvaput, ali prvenstvo je teže. I znali su dečki govoriti 'Ako ih sad ne dobijemo, nećemo nikad!', ali ja sam im uvijek odgovarao da su to gluposti, ako ne uspijemo sad, opet jurišamo iduće sezone. Tako smo i dočekali - priča nam trener-igrač Nik Jurišić (31), ujedno i kapetan reprezentacije.
On je u Mladosti od 1999. godine, s dvije godine prekida kad je 2013. i '14. igrao na Novom Zelandu i u Škotskoj. Što se u ta dva desetljeća promijenilo da je Mladost od kluba sa začelja došla do naslova?
- Promijenila se kultira sporta u klubu, treniranja. Ranije smo imali starije igrače, koji uopće nisu bili spremni, nisu baš bili sportaši. Nakon odljeva igrača u Zagreb 2006. otišli smo na bolji put, počeli više raditi na tjelesnoj pripremljenosti i kad imaš 20 spremnih ljudi, sve je lakše. A tehniku smo usavršavali, netko od nas otišao bi u inozemstvo, pa se vratio kao puno bolji igrač i prenosio suigračima te sitnice, detalje. Tako sam sad ja sa svojim iskustvom od trojice naših velikih talenata napravio bolje igrače nego što sam ja bio s 18 godina.
OK, a tko su ti dečki koji su na Savu donijeli prvi naslov nakon 61 godine?
- Imamo desetak studenata, koji rade i kao redari, a ostali dečki rade. I ima ih dosta na pozicijama, menadžerskim plaćama u jakim firmama. Teže je bauštelcu i konobaru biti ragbijaš jer svaki put kad na treningu ili utakmici slomi ili iščaši ruku ili nogu, dobit će otkaz. I često rade vikendom, pa ne može na utakmice. A menadžer gips prekrije odijelom i nema problema. Nadalje, imamo u momčadi tatu i sina Marka (40) i Mateja (18) Buljanović, braću blizance Slaviček, o kojih je jedan visoko rangirani časnik HV-a i bio je triput na misiji u Afganistanu, braću Fišić, osam kumova...
Naravno, nitko nije profesionalac, nitko ne zarađuje od ragbija.
- Još i plaćamo članarinu, 100 kuna mjesečno. Sami i kupujemo lopte, dok ih klub nabavlja za mlađe uzraste. Pa si kupujemo bandaže, što nas dođe stotinjak eura. Odakle? Imamo kasicu i cjenik: za svaki dolazak na trening platiš kunu, nedolazak dvije kune, nije važno je li opravdan ili ne. Ako kasniš - 10 kuna, svaki žuti karton na utakmici 50 kuna, a crveni 100.
A premija za naslov?
- Gulaš i Žuja...
Nažalost, prvaci su koji dan uoči najvećeg uspjeha kluba dobili i - pismo o deložaciji.
- Moramo se iseliti s igrališta kod KIF-a. Trebali bismo dobiti teren u Blatu, uz nogometni. To bi bilo sjajno... - zaključio je Jurišić.