Ništa nije ni izgledalo niti vodilo prema raspletu u kome će Vatreni prosuti dva boda protiv Walesa na otvaranju kvalifikacija, no na koncu se upravo to dogodilo. Sve što su gradili u 92. minute utakmice srušilo se u zadnjoj minuti sudačke nadoknade jeftino primljenim golom nakon ubačaja iz auta. A kad rezultat nije adekvatan očekivanjima, javnost uvijek traži krivca i upire prstom. Mnogi su za mršavi remi skloni okriviti izbornika Zlatka Dalića, no ta priča apsolutno ne drži vodu.
Ako ćemo krenuti od kraja, od te nesretne sudačke nadoknade, jedna od teza je da je izbornik vađenjem kapetana Luke Modrića, kako bi ga krcate tribine ispratile pljeskom, skrenuo fokus momčad sa zadnjeg napada Walesa. Moguće, no ako taj detalj gledamo s druge strane, onda je to bio posve logičan potez. Ne samo zbog prilike da se kapetan možda i posljednji put oprosti od Poljuda, nego i iz čisto nogometnih razloga. Ne zaboravimo, zamjena je trebala ukrasti nešto vremena, i ne manje važno, dati priliku obrani da se posloži i koncentrira na vjerojatno zadnji napad Walesa. Uostalom, zamjena je prijavljena ranije i mogla se obaviti samo u prvom sljedećem prekidu, a o tome ne odlučuju ni igrači, ni izbornik Dalić...
Sam gol plod je barem dvije individualne pogreške. Tijekom utakmice u četiri – pet navrata s iste je strane Wales na potpuno isti način izvodio aut, dugu loptu ubacivali su u centar kaznenog prostora prema dvometrašu Mooreu, koji je prenosio na drugu vratnicu. Četiri puta nije im uspjelo, peti put jest. Obrana nije očistila ubačaj, Ivan Perišić i Marcelo Brozović ostali su iza Mephama koji je loptu prebacio na drugu vratnicu, gdje se Broadhead zavukao iza leđa Juranoviću i izbliza zabio gol. I igrači i izbornik govorili su nakon utakmice o nekoncentraciji i individualnoj pogrešci na koju je ukazivano i prije utakmice, i u poluvremenu...
Jesu li Vatreni mogli ranije slomiti otpor gostiju? Vjerojatno da, bilo je za to nekoliko prilika... Ovako na prvu, Kramarić nije dodao loptu Perišiću koji je bio u puno boljoj poziciji, Mateo Kovačić je fenomenalnu akciju i dupli pas s Kramarićem zapucao preko gola, Perišić je pogodio gredu... Da je samo jedna od tih akcija okončana golom, danas ne bi propitkivali Dalića nego bi pričali o sigurnom hodu Vatrenih kroz kvalifikacije. Treba naglasiti i kako su Velšani igrali zatvoreno, u prvom redu vodeći računa kako ne primiti, umjesto kako zabiti gol, pa čak i nakon što su bili u rezultatskom deficitu. A takve se momčadi ne pobjeđuju s tri ili četiri, nego s golom ili najviše dva gola razlike.
Je li Dalić mogao drugačije sastaviti momčad? Možda, ali zar ova, praktično ista momčad nije prije tri mjeseca osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu? Koga je mogao ili trebao mijenjati u brončanoj postavi? Je li kriv Marko Livaja koji se ozlijedio nakon 25 minuta igre? Jesu li ranije trebali ući Mario Pašalić i Nikola Vlašić? Je li Juranovića trebao zamijeniti Stanišić? Sve su to legitimna pitanja, ali pitanja iz sfere "lako je biti general poslije bitke". Od okupljanja se naslućivalo koga će Dalić i u kojoj impostaciji poslati na teren od prve minute, i nitko to nije dovodio u pitanje.
Možemo se sporiti oko mnogih detalja, ali kako god okrenuli Zlatko Dalić najbolje poznaje ovu momčad, zna što ona i koliko može, što je uostalom dokazao u prethodnih pet godina. Uspješno je prošao sva tri ciklusa kvalifikacija, osvojio je srebro i broncu na dva uzastopna Mundijala, izgubio u osmini finala Eura u produžetku od jednog od favorita Španjolske, i na koncu, odveo je Vatrene na završni turnir Lige nacija. Priznajte, nije malo...
I ako ni zbog čega drugoga, onda je zbog navedenih rezultata i uspjeha Zlatko Dalić zaslužio poštovanje i povjerenje. I pravo da uputi kritiku svakome, pa i igračima. Sjetimo se u kakvom se blatu koprcala reprezentacija prije njegovog dolaska i kakve je rezultate postizala, a kakvo su ozračje i rezultati danas. I zapitajmo se svi skupa može li uopće ova reprezentacija više?
POGLEDAJTE VIDEO: LUDNICA NA RIVI PRIJE UTAKMICE