Nema više vojske, to je problem. Nema što djecu zadržati u selu. Završe školu i odlaze, sve ih manje zanima nogomet, priča Stjepan Blažić točeći šljivovicu na šanku Nogometnoga kluba Posavac u Davoru, kluba koji danas igra u Drugoj županijskoj ligi. Malo mjesto uz Savu, skelom se prelazi u BiH, teren s krtičnjacima, dotrajali golovi. Na tom je terenu karijeru započeo Ivica Olić. Tu ga je, između ostalih, prepoznao Stanislav Stuburić, tada trener, danas predsjednik Posavca.
- I onda ga je tajnik kluba Stjepan Marjanović ugurao u auto i odveo u Marsoniju. Tamo su ga dočekali s podsmijehom: 'Gle, ovaj misli da je doveo Maradonu’. I svi znamo što je poslije bilo - kaže Stuba, kako ga svi u Davoru zovu.
Otišao je Ola u Herthu, Zagreb, Dinamo, CSKA, u HSV-u igra najbolji nogomet karijere. Priča je to karakteristična za sve male klubove, poput Posavca, koji su prepoznali, proizveli igrače za reprezentaciju, a od toga nemaju gotovo ništa. Osim, dakako, slika i uspomena koje vise na svakom koraku, od kafića do svlačionice.
- Mi smo jedva utjerali i ono što nam je po propisima pripadalo. Onih jedan posto od transfera. A taj je propis sad HNS ukinuo. Ne, mi se na žalimo, znamo da je to u današnjem nogometu tako, nema više romantike, svi gledaju samo zaradu - skromno će Stuburić, sa sjajem u očima pokazujući što je klub učinio s tih oko 50.000 eura koliko je dobio od Olićeva transfera u CSKA. Toliko je Posavcu, kao matičnom klubu, pripalo.
- Vidite, ovdje ćemo napraviti teren s umjetnom travom, tu smo već napravili teniske terene koje iznajmljujemo. Naravno, nije nam bilo dosta tih 50.000 eura, ali krpamo se. Ivica, jasno, uvijek uleti, zatvori rupe, njega taj projekt jako raduje. Ma mogli smo taj novac uložiti u pojačanja, igrati prvu županijsku, ali čemu... Bacili bismo novac, ovako nam ipak nešto ostaje - pričaju u Davoru, u krčmi “Davor”, u koju Ivica rado navraća dok je kod kuće.
- Gledajte, možda bi se moglo nešto napraviti. Općina bi mogla platiti čovjeka dvije i pol, tri tisuće kuna na mjesec koji bi trenirao klince. Ali mora biti kvalitetan, da zna raditi s djecom. I nema onda: 'Idem na kolinje, danas nema treninga’. On mora to shvatiti ozbiljno - ponudio je načelnik općine Đuro Anđelković.
- Da, osnovni nam je cilj djecu maknuti s ulice, zainteresirati ih za nogomet. Proizvodnja igrača je teško isplativa. Uostalom, tko zna hoće li ikad više ovdje izrasti jedan Ivica Olića - kaže Stuburić.
TENISKOM LOPTICOM NAPRAVIO 300 NA NOZI
Ivica je duša od čovjeka, ima veliko srce. Obožava Davor, ponosi se rodnim mjestom i uvijek se rado vraća, priča Stuburić i prisjeća se prvih Olićevih koraka.
- Od prvog se dana vidjelo da ima strašne fizičke predispozicije, bio je brži od svih. I neki pričaju o njegovoj lošoj tehnici. Ali nije baš tako. On je teniskom lopticom napravio 300 na nozi, ali nije lako takvu tehniku primjenjivati pri punoj brzini.
NASTAVAK PROČITAJTE OVDJE