Srna je primio loptu od Mandžukića, dao u sredinu, tamo gdje je bio čovjek s kojim ova momčad dobiva novu dimenziju. Eduardo nije zabio za Hrvatsku ovako važan gol već 22 mjeseca, ovog puta je pogodio i odmah potrčao u zagrljaj izborniku Biliću.
- Možeš li - pitao ga je izbornik.
- Mogu - odgovorio je Dudu uz odlučno kimanje glavom. Bilo je to u 69. minuti. Hrvatska je u tom trenutku imala 2-0 i činilo se da je sve gotovo. Olić je zabio u prvom poluvremenu, Hrvatska je igrala jako dobru utakmicu i Bjelorusi nisu mogli ni blizu Runji.
A onda je Srna pao, lopta je došla do Verhovcova i - panika! Ali samo nakratko. Nije bilo šanse da ova utakmica završi bilo kako osim pobjedom Hrvatske. Minutu nakon bjeloruskoga gola vidjeli smo drugi čin Olićeve odlične partije. Zabio je iz blizine i skinuo valjda tonu tereta s leđa Slavena Bilića. Tako je izbornik i izgledao. Grlio je Asanovića, Jurčevića, Mrmića...
Nije Bilić eksperimentirao. Na Bjelorusiju je poslao sve najbolje što Hrvatska u ovom trenutku ima. A ima jako puno, vidjelo se u Minsku. I tu 'živu napast' Olića, i odlične Kranjčara te Modrića, i čvrste Križanca, Ćorluku i Šimunića, i izvrsnog Srnu... Ima sve to, ali ima i Eduarda! Bez njega i s njim Hrvatska nije ista, definitivno nije. Da, on zabija ključne golove, ali to je samo dio priče. Dudu igra, dodaje, čuva loptu, puca... Strašan igrač, tip kojeg 'jedan običan' lom noge ne može zaustaviti. Izašao je u 88. minuti, čak su i Bjelorusi morali zapljeskati majstoru.
- Kamo ćemo idućeg ljeta na more - sad se pitaju Bjelorusi. Više ne mogu u Južnu Afriku, jednako kao što ni Hrvatska ne bi mogla da je izgubila u Minsku. Ali ovo "minsko polje" prošli su hrvatski nogometaši na najbolji mogući način. Igrom, dominacijom, golovima, autoritetom velike momčadi. Za manje od mjesec dana na redu je opet Bjelorusija. U Zagrebu će valjda biti još lakše.