Postoji vrsta sportaša koju oslovljavamo samo imenom. Dosta je da kažete ime i bit će jasno o kome govorite. To nisu zaslužili samo svojim trofejima i uspjesima, već unikatnošću. Jedinstveni, osebujni, originalni i najvažnije, svoji. Takav je bio Dražen.
Prošlo je 27 godina otkako se tužni oblak nadvio nad Hrvatskom. Dan kada je Lijepa naša izgubila jednog, jedinog, unikatnog i jedinstvenog Dražena Petrovića. U predvečerje 7. lipnja, crveni Golf, kojim je upravljala Draženova djevojka Karla Szalantzy, zabio se u kamion koji je izletio sa suprotne trake. Hrvatski košarkaš izletio je iz automobila i preminuo na mjestu.
Od tog dana više ništa nije isto i teško je opisati taj gubitak. O njemu su ispričane brojne priče, a umirovljeni hrvatski košarkaš Dino Rađa, koji je igrao s Draženom u reprezentaciji, ispričao je jednu zanimljivu priču koja dokazuje kakva osoba je bio Dražen. Upravo ono što je bio i veliki Michael Jordan. Borac koji je u svojoj glavi uvijek pobjednik i koji se nikada neće predati.
- Teško je napisati nešto o Draženu što već nije bilo napisano. Ipak nakon gledanja Last dancea moram napraviti usporedbu. Neću pričati o igračkim kvalitetama jer to u ovoj situaciji nije ni bitno. Samo glava. Sve što je u Jordanovoj glavi to je bilo i u Draženovoj. Identično. Zato je i bio to što je bio. Pobjednik iznad svega. Gubile su se utakmice tu i tamo, prvenstva i titule, ali glava je bila ta koja nije dozvoljavala predaju i koja je gurala bez kompromisa naprijed. Od njega je i moja glava naučila puno i kopirala nesvjesno. Tko je tada imao pojma o bilo čemu. I sad za potvrdu svega jedna situacija koju malo tko zna. Zadnja Draženova utakmica protiv Slovenije u Poljskoj. Totalno nebitna jer smo igrali finale kvalifikacija, a prva tri idu na EP. Znači utakmica za ništa. Nitko nije ni trebao igrati. Međutim to za njega nije nikad bila opcija. I naravno da se pri kraju utakmice, koju smo izgubili, nas dvojica posvađamo zbog gluposti. Tko kome nije dodao, tko nije zagradio. On meni mater, ja njemu i nema više tona. I onda sutradan taj nesretni put. Ranom zorom sjedimo on, ja i Stojko za istim stolom i pijemo kavu. Kaže on Stojku da mi kaže da sam idiot, a ja opet isto tako preko Stojka njemu. Nema veze što igraš, važno ili ne, uvijek si morao biti na sto posto. Zato i je bio veliki vođa.