Pognutih glava, kao da su u Češkoj popili pet komada, vratili su se dinamovci kasno u noći na petak u Zagreb. Kao što bi rekao Dani Olmo: ‘Je*i ga! Znaš da si bolji, oni znaju da si bolji, vodiš 1-0, ali na kraju ipak nekako uspiješ izgubiti’. Tipični Dinamo, rekli bismo.
No taj rezultat 2-1 zapravo uopće ne mora biti tako loš, Dapače. Statistički gledano kroz cijelu povijest europskih natjecanja, momčad koja izgubi u gostima 2-1 čak ima mrvicu veće šanse za prolazak.
Omjer je 51-49 posto.
Ali ta statistika, nažalost, ne vrijedi za Dinamo.
Naime, nestvarno zvuči podatak (pet puta smo provjerili!) da “modri” baš nikad u klupskoj povijesti, a ove godine im je 48. put da igraju europska natjecanja, nisu uspjeli nadoknaditi poraz 2-1 iz prve utakmice.
E pa valjda je sad kucnuo čas da se i to promijeni, valjda će više od 25.000 navijača na Maksimiru idućeg četvrtka, s početkom u 18 sati i 55 minuta, vidjeti nešto drugo a ne - Pernicu.
Taj češki stoper protiv Dinama je u četvrtak, naravno, odigrao partiju života i zabio dva gola.
Nadajmo se da neće ući u društvo stanovitoga gospodina Beresforda iz Newcastlea ili Jelena iz Auxerrea, koji su baš protiv Dinama odigrali najbolje utakmice karijere i zabijali sve što su puknuli po golu.
Ah, taj češki stoper i imenjak torbice za školski pribor... Svu euforiju dinamovaca kao da je u Plzenu pospremio baš u “pernicu”.
Dani Olmo nekoliko mu se puta izmigoljio i uspio zabiti, Petković je imao vrhunskih poteza u igri prema naprijed, asistirao je za gol, uostalom, ali nespretnom je defenzivom “skuhao” dva gola Čeha i na kraju se od junaka prometnuo u jednog od lošije ocijenjenih igrača. Prolaznu “šesticu” dali smo mu samo na temelju dva-tri vrhunska poteza koja su otvarala obranu Čeha kao od šale... Stojanović, Leovac i Šitum dobili su najlošije ocjene u tom porazu 2-1.
Auxerre, Newcastle i kobnih 2-1...
Kad smo kod tih 2-1, ako postoji poraz Dinama koji svi navijači pamte i velika utakmica koju je Dinamo zaista zaslužio proći nakon tog rezultata, to je svakako Newcastle 1997. godine.
- Što kažete? Nije Dinamo prošao nikad nakon poraza 2-1?! Ma to je gatanje. To je priča za gatare i ništa ne znači. Evo, sad će nadoknaditi! Bolja je momčad, a rezultat uopće nije tako loš - kaže Goran Jurić i prisjeća se velikih utakmica protiv Newcastlea:
- Niti je bio penal niti crveni karton. Isključen sam, primili smo gol, a da nije bilo toga, izbacili bismo Newcastle. Onaj nedosuđeni faul na prvoj utakmici u Newcastleu, kad je Asprilla skočio na Ladića, da i ne spominjem. Ma i danas mi je bolno to ispadanje u kvalifikacijama za Ligu prvaka 1997.
Igrao je tad i Igor Cvitanović i zabio gol “svrakama” u Maksimiru.
- Taj gol mi je jedan od najdražih i najboljih u karijeri. Zabiti za produžetak u sudačkoj nadoknadi, to se ne zaboravlja. Ponosan sam na taj gol i tu našu utakmicu. Newcastle je bio strašno jak, a mi smo ga s igračem manje namučili do posljednje sekunde. Bila je to velika partija Dinama, ali nije bilo sreće. Često se sjetim te utakmice i gola, koji je na neki način obilježio moju karijeru. Ma ne volim ni da mi se spomene taj Newcastle - kaže najefikasniji strijelac u povijesti Dinama (304 gola u 504 nastupa).
Otto Barić gledao je utakmicu i također ostao iznenađen preokretom. U drugom poluvremenu kao da to nije bio onaj isti Dinamo...
- Nekako mi se čini da je Dinamo bio zadovoljan onime što je pokazao u prvom poluvremenu, vodstvom i igrom, kao da su su mislili da će im to biti dovoljno da pobijede. Međutim, Česi su očito kvalitetna, jako dobra i organizirana momčad, i u nastavku su bili puno bolji - kaže Otto, no ipak hvali Bjelicu:
- Ovo je već velik uspjeh i, realno, sad su protivnici sve jači. Pa to je nokaut faza europskog natjecanja! Zato je svaki prolazak dalje po meni pravi pothvat. Dinamo sad zna kako za pobjedu protiv Čeha nije dovoljno samo jedno dobro poluvrijeme u Maksimiru...