Hrvatska reprezentacija bitnu je ulogu na rukometnoj sceni ponovno počela igrati od 2003. godine osvajanjem zlata u Portugalu. Godinu prije za Francusku je debitirao Nikola Karabatić, a prvo Svjetsko prvenstvo bilo mu je baš to u Portugalu.
Otad počinje veliko i dugotrajno rivalstvo koje je ponudilo brojne utakmice za pamćenje.
Mnogi će na spomen 'tricolora' odmah pomisliti na komplekse. 'Nabili' su nam ih, ali znali smo i mi njih pobjeđivati. U tih 10 godina bolji smo bili pet puta, a izgubili smo sedam! Dakle, statistika je jasna. No, treba razdvojiti bitne od rezultatski nebitnih utakmica. Tu smo nešto 'tanji', imamo tri slavlja u devet utakmica.
Na SP-ima smo ih pobijedili u polufinalu 2005., a potom izgubili ono famozno četvrtfinale u Njemačkoj dvije godine kasnije. Najviše nas boli poraz u finalu na domaćem terenu u Zagrebu!
Europska prvenstva nam više 'leže'. Na posljednjem, prošlogodišnjem u Srbiji, uvjerljivo smo ih nadigrali u drugoj skupini, onoj koja vodi u polufinale. Bolji smo bili i u polufinalu 2008. No, vratili su nam u finalu 2010. godine, a bolji su bili i u prvom polufinalu - 2006.
Na posljednje dvije Olimpijade smo dvaput izgubili u polufinalu.
Pola njihove reprezentacije ima 30+ godina i vrijeme je da ih umirovimo te pritom smanjimo dugove. Srijeda, 21.30 sati.
- SP 2003., skupina: Hrvatska-Francuska 23-22
- SP 2005., polufinale: Hrvatska-Francuska 35-32
- Euro 2006., polufinale: Hrvatska-Francuska 23-29
- SP 2007., četvrtfinale: Hrvatska-Francuska 18-21
- Euro 2008., polufinale: Hrvatska-Francuska 24-23
- OI 2008., skupina: Hrvatska-Francuska 19-23 / polufinale: Hrvatska-Francuska 23-25
- SP 2009., II. skupina: Hrvatska-Francuska 22-19 / finale: Hrvatska-Francuska 19-24
- Euro 2010., finale: Hrvatska-Francuska 21-25
- Euro 2012., II. skupina: Hrvatska-Francuska 29-22
- OI 2012., polufinale: Hrvatska-Francuska 22-25