Uh, ovo me koštalo živaca, ali nekako smo uspjeli dobiti 4-3 i to je najvažnije. Ova pobjeda možda se na kraju pokaže kao ključna... 

Mrzim gledati utakmice s tribine, najradije bi uletio na led i izderao se na nekoga, a ovako mogu samo sjediti za laptopom i živcirati se. No kad vidim koliko je Kristan siguran u sebe, odmah mi je lakše. “Ubio” ih je u zadnjoj trećini, one dvije obrane pet minuta prije kraja su bile ključne, on nam je dobio utakmicu. 

Nevjerojatan je. Šteta da nije mlađi i da se nikad nije okušao u NHL-u, ima sve predispozicije za vrhunskog golmana. Kad smo primili gol za 4-3 kroz glavu su mi prošle sve one situacije ove sezone u kojima smo imali dva ili tri gola prednosti pa izgubili. Neće valjda opet, pomislio sam.

Ponovno smo “premekano” ušli u utakmicu, ali nadam se da navijači to razumiju jer dečki bi im željeli pokloniti pobjedu, ali nekima se ipak u glave uvuče pritisak tolike publike. I, vjerujte mi, onda nije lako igrati. 

Znam da je rivalstvo sa Slovencima veliko. Dobro je da smo prema naprijed konačno odigrali kako treba. Stvarali smo šanse, pritiskali ih, a posebno mi je drago da je “mali” Blagus zabio gol. Znam da njemu kao Hrvatu to jako puno znači i to je mladom igraču strahovito bitno za samopouzdanje. Ako i nema djevojku, nakon ovog gola će ju sigurno imati, ha, ha. 

Svjestan sam da svi strahujete oko plasmana u doigravanje, ali ne bojte se, ući ćemo u play-off. A onda je sve moguće. Važno je samo da smanjimo broj pogrešaka, kojih ipak previše radimo i da neki mlađi dečki ne budu impresionirani. Ali znam da ćete im vi navijači pomoći. Na krilima ove pobjede moramo dobiti Villach. Zato im priredite pakao u petak u Areni i obećajem da će vam se dečki odužiti pobjedom.