U prvoj fazi Lige prvaka izgledalo je kao da je novac uložen u momčad ulupan uludo. Zagreb se mučio s momčadima kao što su Vardar i Schauffhausen, čak i gubio od njih, a glatko je gubio od Ademar Leona. Situacija nije bila nimalo ohrabrujuća, ali pobjedom u Skoplju Zagrebaši su se ipak provukli u drugi krug. A kad su tamo stigli, počelo se događati nešto spektakularno! Prvo je pao jaki San Antonio Ivana Balića, pa je pao Zagreb u gostima kod HSV-a. Odmah potom je u grotlu Ledene dvorane bez bodova ostao Lackovićev Flensburg, a sada i super-jaki HSV. Šest bodova iz četiri utakmice i čelo ljestvice u Zagrebovim je rukama. Sasvim dovoljno da ambicije, ali i navijačka euforija, dosegnu nebo. U prijevodu to znači - polufinale Lige prvaka! Za takvo što potrebno je dobiti najmanje jednu od preostale dvije utakmice, San Antonio u Španjolskoj ili Flensburg u Njemačkoj. Može li doista ovaj Zagreb iznenaditi nekoga od favorita i otići među četiri najbolje momčadi u Europi? Ili je Červarova ekipa ipak još "prezelena" i nedovoljno dobra za veliki iskorak? Iduća sezona trebala je biti godina velikih ciljeva. Uz Tončija Valčića, možda čak i Ivana Balića u Zagrebovu dresu. Hoće li Zagreb veliki cilj ostvariti i prije plana? Može li to napraviti s mladim Bičanićem na lijevom vanjskom i još mlađim Duvnjakom na najvažnijoj poziciji u momčadi? Bila bi to senzacija, ali ne bi bila prva u režiji hrvatskoga rukometa posljednjih godina...