I dok su se neki tek budili nakon dočeka i provoda za Novu godinu, Lino Červar već je radio. Ujutro je naš trener bio u svojem rukometnom studiju u Zagrebu.
- Nisam profesor i doktor rukometa, ali sam trener s idejom i vizijom. Svaki dan radim na sebi, svaki dan želim naučiti nešto novo, dok je tako, sigurno ću biti trener - kaže nam 65-godišnji Červar.
Lino ulazi u šestu godinu svojeg rada na klupi Metalurga u Skoplju. Napravio je velike stvari s ovom momčadi.
- Dvaput smo došli do četvrtfinala Lige prvaka. Imamo momčad koju čini 80 posto mladih igrača. Ipak, imaju problema s novcem. Mislim da neću još dugo sjediti na klupi Metalurga. Možda odem i prije kraja sezone, vidjet ću kako će se razvijati situacija - kaže bivši hrvatski izbornik.
Bili smo i ostali svjetski vrh
Za dva tjedna u Poljskoj počinje Europsko prvenstvo. Bit će to prvo veliko natjecanje na kojemu će reprezentaciju voditi Željko Babić. Odlučio je izbornik pomladiti reprezentaciju, nema više Igora Vorija. To znači da nema više ni jednog igrača iz zlatne Linine generacije koja je 2003. godine osvojila svjetsko zlato u Portugalu.
- Znate koliko volim Vorija i koliko je on dao našoj reprezentaciji. Kad je on u pitanju, doista nisam objektivan - govori Červar i pojašnjava:
- Mislim da će ova reprezentacija, koja je spoj iskustva i mladosti, biti dobra. Ne mora pomlađivanje biti loše. Pa ja sam 2010. godine na Europsko prvenstvo u Austriju otišao s devet debitanata. Nitko nam nije davao velike šanse, a na kraju smo zamalo osvojili naslov europskog prvaka.
To je srebro iz Austrije i bila posljednja medalja do koje je “kauboje” vodio veliki Lino. Bio je to nastavak sjajnog niza koji je počeo u Portugalu 2003., a nastavio se u Ateni olimpijskim zlatom godinu dana poslije.
- Ako je američko olimpijsko zlato u hokeju na ledu 1980. godine sportsko čudo 20. stoljeća, onda su naše zlatne medalje u Portugalu i Ateni jedno od najvećih sportskih čuda 21. stoljeća. Pa mi smo se od posljednjeg mjesta u Europi u samo godinu dana probili do svjetskog trona. Nitko nam nije davao nikakve šanse, baš kao i Amerikancima protiv Sovjetskog Saveza u Lake Placidu 1980. godine - govori Lino u jednom dahu i nastavlja:
- Mi smo bili i ostali svjetski rukometni vrh. Svjetska rukometna velesila. Momčad koja se uvijek mora poštovati. I sad imamo neke sjajne mlađe igrače, tu su Ivić, Šebetić, Cindrić, Pavlović, Mamić...
Stalno je Lino tvrdio kako se legende i velikani našeg rukometa moraju više uključiti u rad s reprezentacijom. To se i dogodilo s dolascima Ivana Balića i Petra Metličića.
- I na njima je velika odgovornost. Ne sumnjam kako će i jedan i drugi puno pomoći - rekao nam je Červar, koji je optimist uoči EP-a na kojemu smo u skupini s Bjelorusijom, Norveškom i Islandom.
Željko Babić učio je od mene
- Mi smo sigurno u krugu kandidata za medalje. Tu su još Francuska, Danska i Poljska. Iznenaditi bi mogli Mađari i Šveđani, a od Španjolske ne očekujem neki veliki rezultat - tvrdi Lino Červar, koji je ponosan zbog činjenice da će reprezentaciju u Poljskoj voditi još jedan njegov učenik.
- Željko Babić, baš kao i Slavko Goluža, moj je učenik. Bio je dio mojeg stručnog stožera godinu i pol dana. Bilo je to u razdoblju kad smo se pripremali za Europsko prvenstvo 2010. Puno je napredovao, kod mene je bio zadužen za individualni rad s igračima - otkriva Červar.
Lino smatra kako imamo problem struke, no u Babića jako vjeruje. Europsko rukometno prvenstvo pratit će iz svojeg studija u Zagrebu. Kao i uvijek, bit će jedan od najvećih i najžešćih navijača naših rukometaša. Kad Červar kaže da smo kandidati za medalju, onda to nešto znači. U Poljskoj se svi trebaju čuvati “kauboja”.