Najviše volim igrati u sredini terena, godinama je ponavljao Sammir. I prošle sezone Krunoslav Jurčić stavio ga je u Temišvaru na tu toliko željenu poziciju. Dinamov Brazilac odigrao je odlično, “modri” su pobijedili 3-0. Već sljedeću utakmicu Jurčić ga je vratio uz aut-crtu, a Sammir je imao tek pokoji bljesak. Jurčić je, na Sammirovu sreću, postao bivši, a na klupu je sjeo Zajec. Prvo što je učinio bilo je vraćanje Brazilca u sredinu terena, odmah iz napadača.
- Hvala Bogu što je došao Zajec. U sredini terena uživam, osjećam da ne mogu pogriješiti. Na toj poziciji mi je najbolje i imam golemo samopouzdanje - izjavio je Sammir i nastavio:
- Da sam uvijek igrao na toj poziciji, možda bih i prije proigrao kao ove sezone. Ali glupo je sad o tome razmišljati. Tko zna što bi bilo, to je iza mene.
Cijelu ovu sezonu je “lokomotiva” momčadi. Igra protiv jakog Villarreala samo je potvrdila izvrsnu formu. Sammir je danas najtraženiji na maksimirskom stadionu. Godi mu takva situacija.
Pomalo dječački sramežljiv, osmijeh mu ovih dana ne silazi s lica.
- Osjećam se strašno dobro, kao pravi igrač velikoga kluba. Dobar mi je taj Villarreal... - objasnio je Sammir.
S 23 godine Brazilac je napokon sazrio, ove sezone odlučio je svima pokazati da ga Zdravko Mamić, koji ga zove “filho” (sine), ne gura bez razloga.
- Već sam na pripremama osjetio da sam pravi, nikad prije nisam tako radio i tako se osjećao. Pokrenuo sam se...
Dugo ga spominju kao hrvatskog reprezentativca, nakon utakmice protiv Španjolaca pritisak je pojačan.
- Meni je drago da me uopće spominju kao reprezentativca.
Neki smatraju da bi, nakon što ode iz Dinama, “otkantao” reprezentaciju.
- Ne, ne bih nikad odbio poziv. Uvijek bih se odazivao hrvatskom izborniku.
Bio bi u dvojbi da istodobno dobije poziv i za brazilsku vrstu:
- Uh, bila bi tad velika panika.